Nenad Pejić za N1: Živimo dva života – jedan stvarni i jedan u duši, a identitet nije samo nacija

Pejić se osvrnuo na metaforu sa korica knjige: "Kad se slonovi tuku, strada trava, a neko je na podu nacrtao djetelinu sa četiri lista." Na pitanje hoćemo li u BiH ikada dočekati tu djetelinu sreće, Pejić je bio skeptičan.

"Vi koji živite ovdje to znate bolje od mene. Ja vam želim sve djeteline svijeta, ali sumnjam, jer se stvari ne odvijaju dobro," poručio je Pejić iz studija N1.

Ipak, optimizam gaji kada je u pitanju Evropa, naglašavajući da se evropski mehanizam, uprkos sporosti i potrebi za konsenzusom 28 država, ipak reorganizuje i budi u političkom i vojnom smislu.

Zamka identiteta: Mi nismo samo krdo

Jedna od najsnažnijih poruka razgovora ticala se manipulacije identitetom. Pejić upozorava da svođenje čovjeka isključivo na nacionalnu pripadnost briše sve ostale slojeve ličnosti.

"Identitet se ne može svesti na naciju. To je samo komadić onoga što smo. Ako život svedete na taj mali dio, postajete dio krda u toru kojim je lako upravljati," istakao je novinar.

On objašnjava da svi mi koji smo iskusili rat ili egzil živimo dva života: jedan opipljiv, u kojem radimo i trošimo, i drugi u glavi i duši, koji pati za porijeklom. Taj rascjep je ujedno i pokretač "krivde" – osjećaja nepravde koji je Pejića decenijama proganjao, još od susreta sa jednim radnikom u Banjaluci koji mu je davno ispričao svoju sudbinu.

Tragedija koja se ponavlja

Roman "Krivda" ne završava sretno. Pejić opisuje krugove tragedije: od izbacivanja iz kuće, rasipanja porodice, do kulminacije na groblju gdje se susreću ljubav i mržnja. Iako je povod Krim, paralela sa Ukrajinom, ali i našom prošlošću, jasna je – rat razara identitet do neprepoznatljivosti.