Porodica Pijetlović iz sela Crnča, nadomak Dervente dobila je najbolji novogodišnji poklon. Novi dom. Želje petoro mališana, čule su komšije, te udruženim snagama s dobrim ljudima izgradili su njihov novi početak.

Osmijeh je na licu djevojčice Miljane Pijetlović kada otvara vrata svoje nove sobe. Nekoliko kvadrata u njenim omiljenim bojama i dovoljno polica za njene igračke, bio je novogodišnji poklon o kojem nije mogla ni sanjati.

Miljana Pijetlović:

“Jesi li imala u staroj kući svoju sobu? Jesam, ali je bila bijela i svi smo tamo spavali . Tamo si spavala zajedno sa braćom? Da. A sada ovdje imaš sama svoju sobu? Da, Je li to najbolje od svega? Jeste. Je li to najbolji poklon za Novu godinu? Da”. 

Miljana ima četiri brata. Jedan od najstarijih ali i najvrijednijih je Marko. Iako, svoju sobu dijeli sa bratom, svađe kažu nema.

Marko Pijetlović:

“Spavali smo svi u jednom krevetu i bilo je baš tijesno, kad smo prešli u ovu kuću onda imamo više prostora. Ja ujutro uvijek napravim krevet kada ustanem. Znači dobro se slažete? Da. Da li ste se svađali ko će na kojoj strani da spava? Ne. Odmah ste se dogovorili? Da, tata je rekao ti ćeš tu, ti tu i onda se nismo ni svađali”. 

Otac Slaven je nezaposlen. Živi od nešto malo stoke i zasađene bašte. Poznat po skromnosti ali i neprestanoij borbi kroz život.

Slaven Pijetlović:

“Ja sam se borio radio, nisam tražio nikad nikakvu pomoć, nisam tražio ništa , živjelo se kako se može živjeti, nisam išao prositi, imalo se pojesti, obući, i ja dok sam živ pomoći ću im, daću im a djeca će se razići, svojim putem ali će opet imati gdje doći da se sastanu kao braća i sestra”

U kojoj će uvijek mirisati ručak majke i supruge Biljane.

Biljana Pijetlović:

“Mene kada su pitali šta bih najviše voljela, ja sam rekla da bih najviše voljela da imam svoju kuću”. 

Njihov topli dom izgradile su ruke i srca komšija, ali i dobrih ljudi. Dok su jedni dali novac, drugi su slobodne dane posvetili izgradnji. Njihov trud, urodio je plodom.

Žarko Popović, komšija:

“Svima je drago i nama je drago , to je neopisiva sreća i radost da možeš nekome pomoći , jednostavno kada nekome pomogneš znači i ti si sretan”.

Ipak, najveću zahvalnost porodica Pijetlović duguje Neveni i Slobodanu Ćoriću. Iako, žive u Austriji, selo Crnča i svoje komšije nikada nisu zaboravili.

Nevena Ćorić:

“Oni su naravno nekada sanjali o boljem životu , oni su kućani ljudi, nisu neradnici, bore se da stvore kao ovi drugi što imaju, ali to nije dovoljno da bi oni stvorili sami i izgradili novi dom i uljepšali sebi život, to nije dovoljno bilo, ali zato smo mi tu”. 

Kuća porodice Pijetlović nije običan dom sagrađen od cigle, pokriven crijepom. Svaki metar, priča je o zajedništvu, solidarnosti i nesebičnosti kojom će još dugo odzvanjati dječija buka.