Prepirke između bivših političkih saveznika u Crnoj Gori zakomplikovale su napore zemlje da se pridruži Evropskoj uniji i obuzda proruski uticaj, piše New York Times.
NYT navodi da je, nakon što je izabrana prošle godine na osnovu obećanja da će ubrzati prelazak iz ruske orbite uticaja u Evropsku uniju, Vlada Crne Gore nedavno predložila ruskog državljana kao kandidata za svog ambasadora u Moskvi.
Ovo je dovelo do nesuglasica između vlade i odvojeno izabranog predsjednika, koji je bio zgrožen idejom da bi Rus, dvojni državljanin Crne Gore koji je glasno podržavao Kremlj, predstavljao državu u Moskvi.
“Pozvao sam ga na razgovor i brzo shvatio o čemu se radi”, izjavio je za NYT predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, čija ograničena ovlaštenja uključuju i odobravanje imenovanja ambasadora.
Nakon što je odlučio da ovaj kandidat nije adekvatan za tu poziciju jer to ne bi bilo u skladu sa obavezama Crne Gore kao članice NATO-a koje, između ostalog, uključuju podršku ukrajinskoj vojsci, Milatović je zatražio od vlade da pronađe nekog prikladnijeg.
Kako piše NYT, ova prepirka je naglasila rastući razdor između Milatovića i vlade premijera Milojka Spajića koji je “bacio sjenu na napore Crne Gore da se pridruži Evropskoj uniji i obuzda uticaj proruskih političkih snaga”.
“Decenijama između Istoka i Zapada, bivša jugoslovenska republika – koju su priželjkivali i NATO i Moskva zbog njenih dubokih zaliva na Mediteranu – činilo se da je krenula jasnom putanjom dalje od Rusije nakon što se pridružila Atlantskom savezu 2017. I kada su birači izabrali Milatovića, a zatim dali najviše glasova na parlamentarnim izborima njegovim saveznicima u Pokret Evropa sad!, stranci na čelu sa Spajićem, njih dvojica su bila čvrsto ujedinjena iza ciljeva pridruživanja Evropi i iskorenjivanja korupcije i zločina koji je dugo mučio zemlju”, navodi novinar NYT-a Andrew Higgins.
Međutim, sada se Milatović odvojio od ove stranke i optužuje koalicionu vladu, koju predvodi Spajić, ali koja zavisi od podrške zastupnika naklonjenih Kremlju, da je ponovo potonula u politiku pokroviteljstva koju je obećala da će iskorijeniti i da se povinuje interesima Rusije i Srbije nauštrb veza Crne Gore sa Evropom.
“Raskol naglašava poteškoće u izgradnji stabilne demokratije u stilu Zapada u krhkoj balkanskoj zemlji gdje se prožimaju rivalske etničke, vjerske i geopolitičke lojalnosti”, piše Higgins.
“Definitivno je teže nego što su svi očekivali”, rekao je Milatović u intervjuu za NYT.
Spajićevi saveznici su, s druge strane, optužili Milatovića za podrivanje izabrane vlade. U saopštenju Spajićeve stranke se navodi da je Milatović “gazio svoja obećanja da će biti predsjednik svih Crnogoraca”.
Upitan za komentar na optužbe koje je iznio Milatović, iz kabineta Spajića su za NYT naveli da premijer nije dostupan za intervjue.
Rezolucija o Jasenovcu
Higgins navodi da je Crna Gora, opterećena korupcijom pod svojim prethodnim liderom Milom Đukanovićem postala “utočište za trgovce drogom i švercere cigareta”.
Članstvo Crne Gore u NATO-u, kojem su se žestoko protivili mnogi etnički Srbi u zemlji, uključujući nekoliko njih koji su sada u vladi, “zatvorilo je posljednju značajnu prazninu u kontroli Atlantske alijanse nad sjevernom mediteranskom obalom”, te je također “okončalo nade koje je Moskva dugo gajila da će tamo dobiti uporište za svoju vojsku”, piše Higgins.
Mada nastavak članstva Crne Gore u NATO-u nije doveden u pitanje, Milatović smatra da jesu upitna mnoga obećanja data prije prošlogodišnjih izbora, te da je jasan dokaz za to rezolucija koju je Parlament usvojio u julu u kojoj se navodi da je nacistička marionetska država u susjednoj Hrvatskoj tokom Drugog svjetskog rata počinila genocid u svom koncentracionom logoru Jasenovac.
Higgins navodi da su nacrt rezolucije u Crnoj Gori podnijeli etnički Srbi zbog nezadovoljstva uslijed obilježavanja genocida u Srebrenici u UN-u.
“Niko ne negira šta se desilo u Jasenovcu”, rekao je Milatović. Međutim, on smatra da je rezolucija služila samo “sitnim partijskim političkim interesima vrlo malog broja ljudi“, a da je je razbjesnila članicu EU Hrvatsku, što je rezultiralo odugovlačenjem procesa pristupanja Crne Gore u blok.
Rezoluciju je progurao predsjednik parlamenta Andrija Mandić, etnički srpski političar naklonjen Kremlju i koji je preuzeo uticajnu ulogu u vladi.
Godine 2019. g. Mandić je osuđen za saradnju sa ruskim obavještajnim operativcima na propalom pokušaju državnog udara 2016. koji je imao za cilj poremetiti ulazak Crne Gore u NATO. U julu je viši sud oslobodio gospodina Mandića.
Hrvatska je rezoluciju o genocidu osudila kao “neprihvatljivu, neprikladnu i nepotrebnu”, te navela da to nije u skladu sa željom Crne Gore da se pridruži EU.
Mandić je u pismenom odgovoru za NYT naveo da je rezolucija “dobila snažnu podršku” američkog ambasadora i da ni na koji način ne opstruira evropske aspiracije Crne Gore, te je naveo da je to stav “nekih nedobronamjernih ljudi” u zemlji.
Kako piše NYT, portparol američke ambasade u Podgorici rekao je da Mandićeva tvrdnja o američkoj podršci nije istinita.
Ko upravlja Crnom Gorom?
“Spor sa Hrvatskom zasjenio je ono što je samo nekoliko sedmica ranije bio važan signal iz Brisela da Crna Gora napreduje”, navodi Higgins, te dodaje da je Evropska unija u junu pohvalila poteze zemlje da uskladi svoje pravosuđe i osnovna prava sa standardima Evropske unije.
Međutim, Higgins navodi da su, “na zgroženost zapadnih diplomata”, uzajamni napadi između Milatovića i Spajića samo pojačali, te da je njihov prethodni savez razbijen uslijed nesuglasica oko “uključivanja istaknutih proruskih i prosrpskih političara u vladu” i onoga što predsjednik vidi kao dovođenje političkih lojalista u javni emiter, državna preduzeća i druge institucije.
Milatović je rekao za NYT da je ovakva politika dovela do “napuhane” vlade u Crnoj Gori, te da, iako u zemlji živi samo oko 600.000 ljudi, vlada Crne Gore sada ima 32 člana, 54 državna sekretara ili zamjenika ministara i sedam potpredsjednika vlade.
Milatović je također optužio Spajića da je narušio povjerenje time što nije istinito objasnio svoj odnos sa Do Kwonom, šefom kripto biznisa koji je propao 2022. Kwon je prošle godine zatvoren u Crnoj Gori.
U dokumentu koji je podnijela Komisija za vrijednosne papire sudu u New Yorku u okviru predmeta protiv kompanije Kwona se Spajić navodi kao rani investitor u posao. U prošlogodišnjem intervjuu, Spajić je negirao da je imao bilo kakav interes u ovom poduhvatu, rekavši da je uložio novac kod njega samo u ime investicionog fonda za koji je radio u Singapuru.
Higgins navodi da su politički problemi Crne Gore i poteškoće u smanjenju ruskog uticaja postali jasni nakon izbora u junu 2023. godine.
Naime, Pokret Evropa sad! je pobijedio, ali je rezultat bio gori od očekivanog nakon otkrivanja veza između Spajića i Kwona.
Kako bi stvorila parlamentarnu većinu, ova stranka je posegnula za proruskim zastupnicima, uključujući Mandića i njegove saveznike.
Higgins piše da je Mandić obuzdao svoj javni entuzijazam za ruskog predsednika Vladimira Putina i, zauzvrat za ulazak u vladu, potpisao koalicioni sporazum kojim se obećava podrška članstvu u NATO-u i “ubrzanom” ulasku u Evropsku uniju. Međutim, on navodi da su Mandićevi postupci od tada “potkopali ta obećanja”, i to posebno u kontekstu rezolucije o Hrvatskoj, te da kritičari smtraju da on “vuče konce vlade”.
“Pravi premijer Crne Gore je sada Mandić, a ne Spajić”, rekao je Dritan Abazović, bivši premijer koji je vodio antikorupcijske aktivnosti.
Abazović je rekao da Spajić “nije prijatelj Putina”, ali da njegov mandat “zaista zavisi” od Mandića i njegovih saveznika.
Mandić je za NYT naveo da je Crna Gora “ušla u fazu dijaloga i kompromisa” i da se to pokazalo “veoma korisnim” za cijelo društvo zemlje.
Milatović je rekao da je “šokiran” uticajem gospodina Mandića.
“Pokret Evropa sad! je pokretačka snaga parlamentarne većine u smislu brojki, ali u smislu intelektualnog vođenja i retorike, izgleda da je neko drugi za volanom”, rekao je on.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!