Na današnji dan 1945. godine počeo je sa radom Radio Sarajevo. Novinar i jedan od urednika knjige "Radio Sarajevo, 10. april 1945 - 10. maj 1992. godine", Boro Kontić, prisjetio se procesa nastanka knjige, ali kroz to i svega onoga šta je naučio o voljenom Radio Sarajevu.

“Više od dvije godine trajao je rad na knjizi o Radio Sarajevu. Nije sve bio rad, nešto je bilo i mučenje. Trebalo je usklađivati termine sa više od 90 autora. I sa onim koji su brzi i sa onima kojima uvijek nedostaje par sedmica da okončaju pisanje. Sređivati te brojne rukopise. Pa onda pronaći stotine fotografija, skenirati ih, očistiti i srediti, složiti sve u jednu cjelinu i sve bez ijedne marke. Pa tek pronaći pare za štampu, slušati obećanja, odbijenice i napokon sresti ljude koji shvataju šta bi ovakva knjiga mogla značiti”, napisao je Kontić za Mediacentar.

“Direktor nije dozvolio nastavak prenosa slijetanja prvog čovjeka na Mjesec, jer…”

A sve je počelo od jednog slučajnog susreta u gradu sa Zoranom Udovičićem.

“Pozvao me na kafu i bez ikakvog uvoda započeli smo priču o radiju. Uglavnom sam ga pitao o radiju iz šezdesetih, čak saznao da je glasoviti poljski Švicarac gospodin Stefan Kudelski, otac magnetofona Nagra, tih godina posjetio Radio Sarajevo. Ispričao je nekoliko štorija koje su me nasmijale. Posebno ona kada direktor Radio Sarajeva nije dozvolio nastavak prenosa slijetanja prvog čovjeka na Mjesec jer se radio program, po standardnoj šemi, završavao sat iza ponoći a modul sa astronautima, suprotno očekivanjima, još uvijek bio visoko u orbiti iznad zemljinog satelita. To mi je toplo prijepodne u sarajevskoj ljetnoj kafani baš prijalo pa sam spontano predložio – zapišite te priče za portal Mediacentra. Da čvršće utvrdim ponudu, dodao sam – to bi mogle biti prve priče za neku knjigu o Radio Sarajevu. I stvarno, te su štorije vrlo brzo stigle. Slijedile su ih još neke, pisane rukom nekadašnjih novinara Radio Sarajeva. I kako to obično biva, jedan kasniji susret na groblju, oproštaju od kolege, potvrdio je dogovor koji su već ranije postigli Zija Dizdarević i Zoran Udovičić. Ukratko, sakupimo tekstove i fotografije od ljudi koji su nekada radili u Radio Sarajevu i to će biti zajednički spomen o našoj kući”, prisjetio se Kontić.

“Pažljiv čitalac naći će detalje koji djeluju nevjerovatno”

Kontić je na Radiju Sarajevo radio 20 godina. Ipak, mnogo toga imao je da nauči iz spomenute knjige.

“Mislio sam da znam sve o toj kući ali trebala mi je ova knjiga da je napokon razumijem i zavolim iako je nepovratno nestala. Slično, u Ibrišimovićevom romanu, Adem Kahriman hoće da napiše knjigu kojom bi spriječio zločin koji se već dogodio, tako i priča o Radio Sarajevu može spasiti ovdašnje medije”, tvrdi on.

Kontić dodaje kako će pažljivom čitatelju knjiga ponuditi detalje koji danas izgledaju nevjerovatno. Od muzičke urednice i majstora tona koji stižu u Glavatičevo i sve sa punom opremom kreću pješke na put od 20 kilometara da snime kazivače narodnih napjeva do zanosnih opisa atmosfere unutar kuće u kojoj dominiraju karakteri Vlade Dijaka i Ćamila Sijarića ili Mirka Kamenjaševića i Velje Miloševića.

“Nije sve izgubljeno”

“Ali, moje otkriće jeste podatak da je uspon i razvoj Radio televizije Sarajevo krajem šesdesetih i početkom sedamdesetih nastao pritiskom političke vlasti na kuću. Ondašnje rukovodstvo BiH, uključujući republilčku Skupštinu, na svakom zasjedanju pitali su zaposlene u RTV Sarajevo šta je urađeno sa razvojem predajničke mreže, kada će krenuti novi programi, gdje su novi kadrovi, kako dovesti najbolje ljude, zašto zaostajemo za drugima, kako se ogromna kulturna baština BiH može medijski predstaviti i tako sačuvati…”, naveo je.

U zaključku podcrtava kako zabilježeno iskustvo ostaje za nauk.

“Kad uporedite sa sadašnjim trenutkom, možete samo plakati. Ali nije sve izgubljeno. Postoji iskustvo i ono je sada zabilježeno. Onaj ko želi da ga iskoristi ne može reći da nije znao. I to je možda najveća vrijednost ovih sjećanja o Radio Sarajevu između aprila 1945. i maja 1992. godine”, naglasio je Kontić.

On je, inače, jedan od urednika knjige koja nastala udruženim radom 90 autora. Objavljena je 2015. godine, a sa više od 600 stranica i 300 fotografija svjedoči o vremenu pokretanja najveće bosanskohercegovačke radio stanice, autorima koji su stvarali emisije koje su ljudi voljeli i slušali, velikim programskim projektima, tehničko-tehnološkom razvoju, muzičkom, dramskom, zabavnom, kulturnom, obrazovnom, dječijem, humorističko-satiričnom, sportskom, dokumentarnom i informativnom programu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad