Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta obilježen je širom BiH, u Sarajevu nizom manifestacija. O najvećem zločinu protiv čovječnosti, u kojem je život oduzet od oko 6 miliona Jevreja, u današnje vrijeme, kada svjedočimo ratno-huškačkim retorikama, govoru mržnje i podjelama, posebno je važno govoriti. Da se ne bi zaboravilo i ponovilo.

Novembar 1941. godine, za brojne sarajevske Jevreje bio je koban. Tada se desilo najmasovnije odvođenje Jevreja u logore. Pojedinci su dovođeni i u periodu posije. Oduzimana im je imovina. A onda, u augustu godinu poslije, bivaju odvedeni u Njemačku. Kasnije se dešava najveći zločin u historiji.

Tada je u Sarajevu ostalo svega oko 120 Jevreja. Polovina od njih, pričaju nam njihovi potomci, bili su stariji, nemoćni za privređivanje, poneki i sijepi i gluhonijemi. Ostalo je i, kažu, nekoliko porodica, koje su tada sakrile, i tako ih spasile.

Tada su bili svi jedni uz druge. A tako bi trebali, odnosno moramo i danas, poruka je jednog od autohtonih sarajevskih Jevreja. Zajedno se prisjetiti svih žrtava, svih zločina.

“Obilježavanje naših tragedija, kažem naših, znači mislim na sve narode, pogotovo BiH da budemo tu. Da budemo jedni uz druge i da sa istom empatijom ustvari žalimo kao naše žrtve tako i sve ostale žrtve. Zašto je to bitno, bitno je iz razloga da se ljudi ujedine”, kazao je Vladimir Andrle, “La Benevolencija”

Holokaust je najveći zločin protiv čovječnosti. I nije, kažu iz Jevrejske zajednice BiH, bio usmjeren samo protiv Jevreja, već i Roma, i svih ostalih koji su se borili protiv fašizma. I to se, poručuju, ne smije zaboraviti.

“Zbog toga smo se i danas okupili da ponovo se podsjetimo kako je to bio zločin neprevaziđen u svjetskoj historiji, zločin za koji se nadamo da se nikada i nigdje neće ponoviti”, kazao je Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice BiH.

No, ponovilo se, i nismo naučili. Poslije su sličnu sudbinu preživjeli i Srebreničani tokom posljednjeg rata u BiH. I zato, kažu majke Srebrenice, suosjećamo sa Jevrejima, posebno majkama koje su tada, kao i one, ostale bez članova porodice, pojedine i bez čitave.

“Žalosno je a pogotovo kad majka umre a ne pronađe ni jednu kost, kad nema svoje obilježje, to je više nego genocid, nego Holokaust, a znam da je veliki broj jevrejskih majki otišle i umrle a nisu došle do istine. Mi to znamo, mi to osjećamo, svaka majka, bez obzira kako se zvala, kome pripadala”, kazala je Munira Subašić, Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa.

Svijet brzo zaboravlja. Moramo govoriti i pisati o najvećem zločinu protiv čovječnosti. Opominjati na Holokaust, Aušvic. Posebno, kako su kazali naši sagovornici, u vrijeme kada na površinu isplivavaju brojni fašisti.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad