Polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem Fatihe obilježena je 29. godišnjica stradanja u ulici Halači u Sarajevu.

Cvijeće na mjesto masakra koji se desio na Baščaršiji u ulici Halači kod broja 5, položili su članovi porodica ubijenih, predstavnici Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva ’92-’95., Unija civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, predstavnici kantonalne vlasti, te Općine Stari Grad i Grada Sarajeva.

Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva ‘92-‘95. godina, u izjavi za medije podsjetio je kako se danas obilježava 29 godina od stravičnog zločina koji je počinjen na Baščaršiji.

F.Z. / N1

F.Z. / N1

F.Z. / N1

F.Z. / N1

F.Z. / N1

F.Z. / N1

”Na današnji dan 1992. godine zločinci su granatom ubili osam nedužnih građana našeg grada, troje teško ranili. Da tragedija bude veća, ovdje je počinjena jedna porodična tragedija. Zapravo, ubijene su tri sestre, Almasa, Mahira i Meliha. Melihina kćerka, koja nije imala ni sedam godina, Esma i od njih tri sestrić Mahir Ferhatović”, rekao je Grabovica.

Dodao je kako i sama pomisao da se nešto tako može dogoditi, posebno u jednoj porodici je strašno.

”Ovdje smo da čuvamo uspomenu na stradale, da na taj način čuvamo istinu od zaborava koja je vrlo važna i koja je dio kulture sjećanja, a važna je i zbog budućih generacija“, naglasio je Grabovica.

Istakao je kako mnogi ne znaju ili neće da znaju značaj kulture sjećanja.

”S obzirom na to da u školskim udžbenicima nema tog dijela historije, gdje bi dobili saznanja šta se dešavalo od 1992. do 1995. godine mi treba da na druge načine i kroz oblike njegujemo kulturu sjećanja te to prenosimo na mlade. Da prenosimo na mlade, ne da bi mrzili ili se svetili, već da bi to bio motiv da budu što bolji, što uspješniji i vrlo oprezni na buduće izazove, jer ovdje na ovom području se nikad ne zna da li će nekim ludacima pasti na pamet da raspire mržnju, nacionalizam“, rekao je Grabovica koji smatra kako je potrebno da mladi znaju prošlost da bi bili spremni za budućnost.

Na današnji dan, 23. augusta 1992. godine ubijeni su: Dženan Aljević, Mahir Ferhatović, Tarik Harba, Esma Muratović, Meliha Muratović – Spahić, Almasa Spahić, Mahira Spahić i Ismet Suljić.

Slavica Gorančić, pomoćnica ministrice za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo, kazala je kako se danas govori o stradalim civilima ne samo zbog prošlosti i sadašnjosti, nego i zbog budućnosti.

Smatra kako je potrebno stalno govoriti o tome kako se ovakav čin ne bi ponovio ni ovdje ni bilo gdje u svijetu.

Gorančić je rekla kako je potrebno prisjećati se četverogodišnje opsade Sarajeva tokom koje su građani bili izloženi velikim patnjama, kada su bili gladni i žedni, promrzli, a najteže od svega bila je činjenica da su u takvim uslovima bili izloženi stalnom granatiranju.

Dodala je kako je u opsadi ubijeno više od 12.000 građana Sarajeva, među njima 1.601 dijete, dok je ranjeno više od 60.000 ljudi, te da su svi bez obzira na godine, spol, vjersku i nacionalnu pripadnost, stradali podjednako.

”Ali, bez obzira na prošlost, naša budućnost se mora graditi na ravnopravnosti svih naroda i građana. Moramo istrajavati na idejama na kojima Bosna i Hercegovina može i mora opstati, a to su ideje suživota, međusobnog uvažavanja i tolerancije. A, da bi bilo tako, pravda mora biti zadovoljena i počinioci takvih strašnih zločina, kao i ovog koji danas obilježavamo, moraju biti adekvatno kažnjeni”, istakla je Gorančić.