Obilježavanju 30. godišnjice od formiranja logora Trnopolje kod Prijedora prisustvovalo je danas nekoliko stotina Bošnjaka i bivših logoraša, te porodica ubijenih 1992. godine. Obilježavanje godišnjice je organizovao Savez logoraša Bosne i Hercegovine, Regionalni savez Udruženja logoraša regije Banjaluka i Udruženje logoraša Prijedor.

“Kultura sjećanja je veoma važna, kao što je veoma važno da se više nikad nigdje nikom ne ponovi ono što se desilo u Trnopolju prije 30 godina“, poručeno je sa današnjeg skupa.

Teška sjećanja na dane provedene u logorima sa Anadolijom je podijelio bivši logoraš Fikret Alić, poznatiji kao “čovjek iza žice“ i lik sa čuvene fotografije britanskih novinara, koja je obišla cijeli svijet. Alić je 1992. godine odveden u logor iz sela Sivci, gdje je bio kod tetke.

Do 5. avgusta je bio u logoru Keraterm, a potom je prebačen u logor Trnopolje.

“U logor sam ušao sa 86 kilograma, a na fotografiji koja je obišla svijet imao sam 48 kilograma. Bio sam mučen i izgladnjivan. Tada su uglavnom žene i djeca transportovani iz logora Trnopolje preko Vlašića, a muškarci su ostajali u logoru. Razmišljao sam kako da preživim te strašne dane i nisam imao mnogo izbora, pa sam se presvukao u žensku odjeću i otišao s njima konvojem do Travnika. Bilo je ili umrijeti ili se spasiti kako god znam. Tamo sam bio u komi deset dana, nakon čega sam se liječio u trećim zemljama. Tamo sam bio do 2009. godine i vratio se u moj Kozarac“, priča Alić i napominje da je veoma razočaran činjenicom da je dobio i drugostepenu odbijenicu za priznavanje statusa žrtve ratne torture u bh. entitetu Republika Srpska:

“Nakon 30 godina doživljavamo istu nepravdu koju smo doživjeli 1992. godine. Prvo na nivou države nismo dobili status logoraša, u međuvremenu sam dobio odbijenicu da sam civilna žrtva rata. Ponekad kažem da mi je najžalivije što sam se vratio u ovu državu, ali evo, tu sam i trpim i dalje nepravdu.“

Alić je izdao i knjigu pod nazivom “Čovjek i fotografija“.

Said Omerović, predsjednik Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini rekao je danas za AA da su emocije teške na bilo kojem od ukupno 657 mjesta zatočenja ili bivših logora u BiH.

“Savez logoraša u BiH istrajava na tome od 1996. godine da nema spasa za bilo koji narod u našoj državi, osim spasa u istini. Tek onda kada shvatimo da će istina donijeti dobro ne samo našem narodu, nego svim narodima i kada svi stanemo iza te istine onda tek možemo da očekujemo rezultate. Očigledno je da nismo još riješili ni Zakon o pravima žrtava ratne torture. Savez je od početka ove godine uspio da inicijativa prođe na federalnom nivou. Borimo se i za zakon na nivou BiH. Sasvim sigurno je da je pred nama još zadataka koje moramo realizovati“, istakao je Omerović.

Mirsad Duratović predsjednik Regionalnog saveza Udruženja logoraša regije Banjaluka rekao je da je trenutno u toku rekonstrukcija Spomen sobe u Trnopolju.

“Prošle godine smo od Gradske uprave Prijedor dobili na korištenje ovaj prostor, a sredstvima Federalnog ministarstva za izbjegla i raseljena lica krenuli smo u rekonstrukciju. Sada slijedi druga faza ovog projekta. Očekujem da će završetak radova biti u avgustu i otvaranje Spomen sobe“, kazao je Duratović i dodao da će se i dalje pravnim sredstvima boriti kako bi bivši logoraši poput Alića dobili status kakav zaslužuju.

Kroz logor Trnopolje je prošlo više od 30.000 ljudi. Prema presudama Haškog tribunala rečeno je da je Trnopolje uglavnom bio logor za žene i djecu, gdje su žene silovane, maltretirane, čak i djevojčica od 13 godina, a dogodilo se i ubistvo jedne bebe.

Logor Trnopolje je formirao Krizni štab opštine Prijedor 1992. godine. Nalazio se u blizini željezničke stanice u Kozarcu, a otkriven je 5. avgusta 1992. godine kada su britanski novinari napravili snimke zlostavljanih i izgladnjelih logoraša iza žice. Iz njega je 21. avgusta 1992. godine izvedeno oko 200 logoraša, koji su likvidirani na Korićanskim stijenama na Vlašiću.