Obilježena 33. godišnjica početka zatvaranja logora Omarska

"Na današnji dan obilježavamo zločine koji su se dešavali na području logora Omarska, jednog od 657 logora na području cijele BiH. Jučer je obilježan i zločin na Hrastovoj glavici a nakon toga u Prijedoru je organizirana Noć sjećanja na dr Esada Sadikovića, ljekara-logoraša Omarske", kazao je Feni predsjednik Saveza logoraša u BiH Seid Omerović.

Mjesto pogubljenja 124 logoraša

Masovna grobnica Hrastova Glavica se nalazi na području Sanskog Mosta, kod sela Podvidača i mjesto je pogubljenja 124 logoraša, bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz prijedorskih logora Omarska i Keraterm. Logoraši su strijeljani, a zatim bi padali u bezdan te prirodne jame. Logor Omarska, poznat po mučenjima logoraša sa zapaljenim kamionskim gumama, bezdušnim klađenjima čuvara na pojedinačne egzekucije logoraša koji su u tom ljetnjem periodu prethodno satima stajali bez vode i hrane na poligonu, a onda bi tijela ubijenih ostavljali danima da leže na poligonu logora.

"Čini se kao da MKSJ nije naučio iz vlastitih nalaza"

Obilježavanju je prisustvovao i prof. dr. David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida na Državnom univerzitetu Southern Connecticut, član Upravnog odbora Programa studija genocida Univerziteta Yale.

"Kako smo nedavno obilježili 30 godina od genocida u Srebrenici, bilo je važno podsjetiti i da je genocid u Srebrenici u julu 1995. godine bio kulminacija više od tri godine agresije Srbije i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) utvrdio je postojanje udruženih zločinačkih poduhvata koji su imali za cilj uspostavljanje tzv. „Velike Srbije” ili „Velike Hrvatske” kao etnički homogenih teritorija činjenjem ratnih zločina, uključujući zločine počinjene u Omarskoj 1992. godine. Te ultranacionalističke ideologije iz ʼ90-ih i dalje teže ostvarenju svojih ciljeva. Negiranje genocida, veličanje ratnih zločinaca, kao i nedavne žestoke uvrede i prijetnje koje je osuđeni ratni zločinac uputio građanima Bosne, predstavljaju dokaz kontinuiranih podjela i nastojanja da se ostvare ideološki ciljevi iz ʼ90-ih. Nacionalistički projekti su, djelimično, bili ohrabreni neadekvatnim pravosudnim odgovorom na zločine. Na primjer, relativno je mali broj presuda za genocid, kazne zatvora su blage, a zatvorenici se prijevremeno puštaju na slobodu. Čini se kao da MKSJ nije naučio iz vlastitih nalaza", naveo je Pettigrew.

"Karadžić i Mladić bez presude za genocid za zločine počinjene u Prijedoru ili u Omarskoj"

Kazao je kako "od prvih do posljednjih presuda, Tribunal je utvrdio da je postojao zajednički plan za trajno uklanjanje nesrpskog stanovništva sa teritorije u Bosni koju su svojatali bosanski Srbi. Međutim, uprkos dosljednim nalazima u vezi s genocidnim planom, Karadžić i Mladić nisu osuđeni za genocid za zločine počinjene u Prijedoru ili u Omarskoj".

"Osim toga, međunarodna zajednica nije prepoznala da su Bosni, kao društvu koje je preživjelo genocid, potrebne inicijative tranzicijske pravde kako bi se osigurao razvoj kulture sjećanja - uključujući komemoracije, memorijale, muzeje i obrazovne programe koji bi omogućili da se poduče buduće generacije i da se spriječi ponavljanje zločina. Međunarodna zajednica je, čini se, pretpostavila da će same presude za genocid i druge zločine biti dovoljne da se postigne pravda u Bosni i da će one „doprinijeti obnovi i očuvanju mira u regionu”, što je bila zvanična misija MKSJ-a. Rezultat toga je da je danas preživjelima zabranjeno postavljanje spomen-obilježja na mjestima poput Doma kulture Pilica gdje su počinjeni zločini bili dio genocida u Srebrenici. Ratni zločinci se veličaju širom Republike Srpske. Mural kojim se veliča Ratko Mladić u Kalinoviku je samo jedan primjer te patologije. Neuspjeh međunarodne zajednice da podrži inicijative tranzicijske pravde je doveo do normalizacije negiranja genocida i govora mržnje u entitetu Republika Srpska, čime se povećava opasnost od ponavljanja zločina", rekao je.

(Ne)Procesuiranje neogranja i veličanja ratnih zločinaca

Ističe da takav ishod ukazuje na to da međunarodna zajednica nije shvatila svoju odgovornost kada je u pitanju tranzicijska pravda.

"Pitanje koje se sada postavlja jeste hoće li međunarodna zajednica i Ured visokog predstavnika (OHR) izvući pouke iz svog neuspjeha i početi podržavati memorijalizaciju te procesuirati negiranje i veličanje ratnih zločinaca. Međutim, Ured visokog predstavnika (OHR) do sada nije bio spreman iskoristiti Bonske ovlasti kako bi uspostavio zaštićena nacionalna spomen mjesta na lokacijama poput Omarske, Sportske dvorane „Partizan” u Foči, Viline Vlasi u Višegradu ili Barutnog magacina u Kalinoviku - na način na koji je uspostavljen Memorijalni centar u Srebrenici. U kojem trenutku nečinjenje postaje saučesništvo u negiranju? Vrijeme je da OHR poduzme konkretne korake kako bi podržao prava preživjelih i odao počast žrtvama", rekao je Pettigrew.

Istakao je kako ova komemoracija ima važnu ulogu u obnovi i iscjeljenju postgenocidnog društva koje je duboko traumatizirano.

"Nadahnjuje me hrabrost preživjelih, njihova posvećenost istini i moralno vodstvo, dok se prisjećamo žrtava. Takva hrabrost i ovakve komemoracije pružaju nadu u demokratsku budućnost Bosne, u kojoj se poštuju ljudska prava – uključujući i pravo na sjećanje", poručio je.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad