„Objekat 505“: Jugoslavija je kod Bihaća 20 godina gradila aerodrom u planini, koštao je 6 milijardi dolara, a uništen je za jedan dan

Aerodrom Željava nalazi se nadomak Bihaća, a ime nosi po selu na hrvatskoj strani granice. Gradnja je počela 1948. godine, a završena je 1968. Za to vrijeme u planini je probijeno oko 3,5 kilometra tunela.

Kompleks je imao četiri ulaza, a svaki je štitila vrata teška 100 tona. Tri ulaza bila su prilagođena avionima, pa su lovci iz planine izlazili direktno na piste.

Piste ispred planine

Ispred kompleksa izgrađeno je pet asfaltnih pista. Dužine su im se kretale od oko 2.050 do 2.780 metara.

U bazi su bile smještene 124. i 125. lovačka eskadrila s avionima MiG-21bis te 352. izviđačka eskadrila s avionima MiG-21R. Avioni su, dakle, mogli ostati skriveni unutar planine, a na pistu su izlazili tek kada zatreba.

Jugoslavenski NORAD

Na vrhu Plješevice stajao je radar „Čelopek“. Bio je srce jugoslavenskog sistema ranog upozorenja, koji se često poredi s američkim NORAD-om.

Iz Željave se nadziralo nebo nad velikim dijelom zemlje. Podzemna baza i radar na vrhu planine tako su činili jedinstvenu cjelinu.

Kraj u eksplozijama

Prilikom povlačenja Jugoslavenska narodna armija minirala je piste. Potom su 1992. snage takozvane Republike Srpske Krajine aktivirale još 56 tona eksploziva. Unutrašnjost tunela tada je teško oštećena.

Ono što je dvije decenije građeno, uništeno je u veoma kratkom roku. Naslov o „jednom danu“ treba provjeriti prije objave, jer materijal ne navodi koliko je tačno trajalo uništavanje.

Ruševine i opasnost

Danas su ostale ruševine koje privlače ljubitelje napuštenih mjesta. Policija ih koristi za obuku pasa, a kroz područje prolaze i migrantske rute.

Cijelo područje je i dalje minirano. Major Zrakoplovstva BiH poginuo je 2000. godine kada je, berući gljive, aktivirao minu PROM-2. Posjetioci ne bi smjeli napuštati asfaltirane površine.

Ideja o novom aerodromu

U Bihaću postoji inicijativa da se jedna od pista ponovo koristi za lokalni aerodrom. Ideja zasad nije realizovana zbog nedostatka novca.

Tako jedan od najvećih vojnih projekata u historiji regiona danas stoji između zaborava, mina i povremenih prijedloga da ponovo dobije namjenu.