Očaj i agonija radnika zeničke Željezare: "Ovo je najteži poraz u mom životu"

Od ranog jutra krenula je postepena obustava proizvodnje željeza. Gasi se odjel po odjel, a u svakom od njih stotine očajnih radnika. Procese gašenje prate snažne mjere zaštite od eventualnih nemilih događaja, s obzirom na veliki količinu opasnih materija.

"U petak ćemo pristupiti isključenju iz i izolaciji kompletne električne energije kao industrijske vode, tako da ćemo s petkom do kraja dana imati jedno sigurno stanje na aglomeraciji, jedan totalni mrak", kaže Edin Smriko, direktor aglomeracije.

Visoka peć, kao najvrijedniji dio proizvodnje, tokom noći biće prekrivena sa 400 tona koksa. To znači njeno postepno, ali ne i apsolutno gašenje. Nadležni tvrde, sve se radi uz velike mjere opreza i opasnosti po okolinu nema.

"Imali smo sličnu situaciju 2023. godine kad je bio štrajk, na sličan način smo obustavili i u tom režimu smo bili dva mjeseca nakon čega smo pokrenuli visoku peć", podsjeća Nermin Gluhić, direktor visoke peći.

"Teško pada, osjećaj kao osjećaj se ne može opisati, teško je", dodaje Azemin Sarajlić, direktor čeličane.

Eventualno ponovno pokretanje proizvodnje iziskivalo bi velike napore, ali i finansijska sredstva, no predstavnici Uprave tvrde, ovo je bila jedina opcija. Gubici su ogromni, proizvedeno željezo se gomila a nema se kome prodati. Nemoguće se takmičiti s jeftinim kineskim uvoznim proizvodom.

"Teško se je boriti s cijenama na tržištu koje dolaze od zemalja koje imaju subvencionisanu električnu energiju, koji rade svjesno u minusu da bi održali svoj proces proizvodnje koji koriste čelik kao politički pritisak i ekonomski pritisak na druge zemlje, Kina ne zarađuje ni na jednoj toni čelika koju proda u EU, oni rade u minusu", pojašnjava Saša Božić, direktor prodaje i marketinga.

"Ako pitate kako nam je, teško. Ja sam u ovoj fabrici 30 i po godina, došla sam kad nije ništa radilo, radila mala hidraulična peć, prošla sam kroz faze pokretanja elektropeći, kroz fazu pokretanja integralne proizvodnje, i iskreno mislila sam da ću otići u penziju a da Željezara i dalje radi, tako da, ništa više", poručuje Azra Sivro, direktorica proizvodnje.

Istovremeno, Uprava i Vlada Federacije, koja ima osam posto vlasništva u Željezari, komuniciraju putem medija. Plan konsolidacije kroz partnerstvo s Energoinvestom, koji su zamislili u Vladi, prethodno nikome nije predstavljen, niti u Upravi Željezare kažu da znaju šta to znači u praksi. Ponovo pozivaju Vladu na dijalog, a ne odbacuju mogućnost promjene vlasništva u korist vlasti ukoliko bi to spasilo radna mjesta.

"Prije neki dan sam imao radnika koji odlazi u penziju, kaže, direktore nemojte gasiti ovo, moj dedo je bio tu, moj otac je bio tu, moja dva brata su tu. To su ružne scene, ružne priče, ja se osjećam ružno, ovo je najteži dan u mom životu, najteži poraz u mom životu", navodi Ahmed Hamzić, direktor Nove željezare Zenice.

U međuvremenu održan je sastanak o sudbini Željezare, no Upravo niko nije zvao. Predstavnicima sindikata prezentiran je plan o strateškom partnerstvu s Energoinvestom, što i oni vide kao mogući spas. Po okončanju sastanka, saopštenje za javnost.

Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Sindikatu otpuštanje radnika i stečaj nisu opcija. Predstavnici Sindikata, a posebno uposlenici Nove Željezare Zenica, izrazili su spremnost za partnerski odnos i dali punu podršku nastavku procesa stabilizacije, saopšteno je iz Vlade FBiH.

Agonija Željezare krenula je gašenjem Koksare Lukavac i problemima rudnika Ljubija, odakle se crpila ključna ruda za proizvodnju, a nastavljena nebrigom vlasti, odbijanjem dijela Vijeća ministara da uvede carine na jeftino željezo iz Kine i drugih zemalja iz kojih se većinski uvozi. Time je bosanskohercegovačka proizvodnja stavljenja u nekonkurentan položaj, a uzročno-posljedično ugrožene hiljade radnih mjesta i desetine kompanija.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad