Od direktive do genocida: Kako je vojska RS-a planski uništila Srebrenicu

Dvije direktive dokazi o genocidu

BIRN je tim povodom objavio hronologiju zločina u Srebrenici ispričanu kroz izjave, naredbe i dokumente samih počinilaca. Rovčanin nam je kazao da se tekst njegove kolegice Džane Brkanić temelji na dokazima koji su korišteni pred međunarodnim i domaćim sudovima, a koji jasno, kako ističe, pobijaju revizionističke narative.

"Među najznačajnijim dokazima o genocidu su direktiva 4 i direktiva 7. Upravo sa te dvije direktive počinje i ovaj tekst", kazao je Rovčanin, objašnjavajući da se radi o dokumentima Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, čiji je sadržaj operacionalizovao strateške ciljeve iznesene na Skupštini Srpske Republike BiH, uključujući onaj da Drina ne bude granica između Srbije i Republike Srpske.

"Direktivom broj 4 naređuje se nanošenje što većih gubitaka neprijatelju, prisiljavanje stanovništva na napuštanje enklava Žepa, Srebrenica i područja Bratunca, uz opciju predaje. Zbog tih naredbi dolazi do velikog priljeva izbjeglica u opkoljenu Srebrenicu. Uslovi postaju nepodnošljivi. Direktivom 7, koju potpisuje Radovan Karadžić, naređuje se stvaranje totalnog stanja nepodnošljivosti i fizičko odvajanje enklava Srebrenica i Žepa. Na osnovu te direktive, Glavni štab Vojske Republike Srpske izdaje direktivu 7.1, kojom se Drinskom korpusu nalaže borbena pripravnost, što direktno vodi kasnijim događajima", pojasnio je Rovčanin.

Direktive, kako dalje navodi, uključuju naredbe da se "neprijatelju nanesu što veći gubici“, da se "stanovništvo prisili na napuštanje enklava“, kao i da se "onemogući dotok humanitarne pomoći“. Ove naredbe su, ističe, direktno dovele do pogoršanja uslova u Srebrenici i kasnijeg masovnog napada.

O svjedočenjima počinilaca

Govoreći o vojnoj operaciji, Rovčanin je podsjetio da su zapovijedi vojske dovele do napada, ulaska jedinica u grad i poznatog obraćanja tadašnjeg komandanta, a sada presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, koje je u Haškom tribunalu više puta označeno kao dokaz "trijumfalne šetnje kroz Srebrenicu“.

"Komandant Drinskog korpusa izdaje dvije zapovijedi, a u skladu s njima kreće napad na Srebrenicu. Zauzimanje grada naređeno je vojnim i policijskim strukturama Republike Srpske. Vojska Republike Srpske ulazi u grad. Obraćanje Ratka Mladića, tadašnjeg komandanta, postaje haški dokaz u brojnim suđenjima. Desetine hiljada civila sklanja se u Potočare pod zaštitu Ujedinjenih nacija tražeći sigurnost. Međutim, uskoro će se pokazati da sigurnosti nema. Izjava Ratka Mladića u kojoj govori o 'poklanjanju grada srpskom narodu' i 'osveti Turcima' predstavlja direktan dokaz o genocidnoj namjeri. Na sudu, Ratko Mladić odbija svjedočiti, navodeći razloge zdravstvene prirode i pravo da ne doprinosi sopstvenom progonu. Video snimci njegovog ulaska u Srebrenicu i kasnijeg odbijanja svjedočenja korišteni su u istraživanju BIRN-a. Neki zvaničnici su, uprkos pravosnažnim presudama, progovorili tek kasnije. Neki su umanjivali svoju ulogu, dok su drugi otvoreno priznali. Prva priznanja osoba poput Momira Nikolića, Dragana Obrenovića i Dražena Erdemovića korištena su u daljim suđenjima pred Haškim tribunalom. Pripadnici Desetog diverzantskog odreda pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske upali su u Srebrenicu koristeći rudarske tunele kako bi izazvali paniku. Direktivom je prethodno naređeno kamufliranje i priprema za napad. Svjedočenja osuđenih pripadnika tog odreda korištena su i pred sudovima u Bosni i Hercegovini", ispričao je Rovčanin.

Poseban fokus Rovčanin je u razgovoru za N1 stavio na svjedočenja osuđenih pripadnika Desetog diverzantskog odreda, koji su, kako kaže, "koristili tunele rudnika kako bi izazvali paniku među civilnim stanovništvom“.

"Cilj operacije bio je izazivanje panike i slabljenje povjerenja unutar lokalnog stanovništva. Franz Koss, jedan od pripadnika odreda, izjavio je kako je zadatak bio izazivanje unutrašnjih sukoba među muslimanima. Snajperisanje civila, granatiranje, stalna izloženost nasilju – sve to prethodi napadu. Momir Nikolić svjedoči kako su meta bili civili koji su radili na poljima. Iako je pokušavao da spriječi takva dejstva, priznaje da nije imao podršku za to. Presudna izjava Momira Nikolića da je znao da će svi muškarci biti ubijeni ima ogromno pravno i moralno značenje. Sastanci komandnog kadra u hotelu Fontana u Bratuncu često se navode kao mjesta gdje su donesene ključne odluke o egzekucijama. Momir Nikolić opisuje kako su muškarci prvo odvajani pod izgovorom trijaže, ali su zapravo svi odvajani i kasnije ubijani. Neki su ostavljani u koloni zbog prisustva UN-a i kamera, a zatim su odvajani na vojnim punktovima. Pravosnažne presude potvrđuju da nije pravljena razlika među muškarcima", navodi dalje naš sagovornik.

Genocid se i dalje negira

Rovčanin ističe da sve te naredbe, zapovijedi i direktive koje su potpisali najviši vojni komandanti, danas predstavljaju ključne materijalne dokaze koji se koriste u sudskim postupcima.

"Na osnovu tih dokaza ustanovljena su borbena dejstva, namjere i planovi. Momir Nikolić je također svjedočio da su pripadnici vojske i policije odvajali muškarce od žena pri ukrcavanju u autobuse. Haški tribunal posjeduje fotografije koje dokumentuju te momente. UNPROFOR je pratio prve konvoje, ali je Vojska Republike Srpske oduzela opremu, transportere, šljemove i pomoću njih varala civile, nudeći im lažnu sigurnost i obećanja o razmjeni zarobljenika. Važno je govoriti o genocidu kroz izjave onih koji su priznali – bilo kao komandni kadar, bilo kao izvršioci, bilo kao logistika. Autobusi, gorivo, sve je bilo organizovano za deportaciju desetina hiljada civila – žena i djece", istakao je Rovčanin.

Rovčanin je poručio da svjedočimo danas činjenici da, uprkos presudama i priznanjima, negiranje genocida ne prestaje.

"Danas, kad se genocid negira, kad se broj žrtava osporava, javnosti se nudi ono što su sami počinioci rekli i priznali. Time se suprotstavlja revizionističkim narativima. Postoje i osuđeni pojedinci koji su javno izjavili da Haški sud smatraju časnim. Međutim, sve je više pokušaja osporavanja i relativizacije. Prema riječima Sergea Brammertza, negiranje i veličanje osuđenih ratnih zločinaca danas je prisutnije nego ranije. Izjave nekih pripadnika MUP-a Republike Srpske sugeriraju da su znali za masovne grobnice, ali su šutjeli. Ta tišina jeste saučesništvo u zločinu. Veliki broj ljudi se i dalje vodi kao nestao. Porodice tragaju, udruženja apeluju da oni koji znaju lokacije grobnica progovore. No, zid šutnje i dalje postoji. Po naredbama vojnih rukovodilaca, došlo je do izmještanja grobnica iz primarnih u sekundarne i tercijarne lokacije, što je dodatno otežalo identifikaciju. Mnoge majke ukopavaju svoje najmilije sa svega jednom ili dvije kosti. To je posljedica premještanja i pokušaja prikrivanja zločina", zaključio je Rovčanin.

Na kraju razgovora, Rovčanin je najavio otvaranje izložbe "Život iza polja smrti“ u Memorijalnom centru Srebrenica, nastale u saradnji Detektora i Memorijalnog centra, kao dio borbe protiv negiranja i zaborava. Izložba prikazuje lična svjedočanstva ljudi koji su preživjeli genocid.

Sve informacije i vijesti u povodu obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici možete pratiti na našem LIVE BLOGU.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad