Od sabah-namaza po sarajevskim mahalskim džamijama do treninga u zoru: Džan Ramić pokrenuo desetine mladih

Njegovi jutarnji treninzi nisu nastali preko noći. Prije novembarskog izazova, u kojem svakog dana okuplja mlade na drugoj lokaciji u Sarajevu, Ramić je tokom septembra sebi postavio sasvim drugačiji zadatak - 30 sabah-namaza u džematu, u 30 različitih džamija, nakon čega je 30 puta trčao kući. Taj izazov nazvao je "30, 30, 30".

U Novom danu N1 govorio je o tome kako je upravo iz tog iskustva nastala ideja da ljude počne okupljati i na zajedničkim treninzima.

"30 sabaha, 30 džamija i 30 puta trčim kući"

"To je septembarski izazov. 30, 30, 30. 30 sabaha u džematu, 30 drugih džamija i 30 puta trčim kući", objasnio je Ramić.

Kaže da je želio napraviti izazov koji će biti zahtjevan, vrijedan, besplatan i drugačiji od onoga što se najčešće nudi na društvenim mrežama.

"Htio sam napraviti nešto što će biti dobro, vrijedno i besplatno, i plus što nikad nije viđeno", kazao je.

Tokom tog perioda dobivao je pozive ljudi da dođe u njihove džamije, a organizovao je i dva grupna okupljanja na sabahu i zajednička trčanja.

"Preko 20 osoba mi se pojavi na sabahu u džamiji u nedjelju", ispričao je.

Upravo iz tih susreta, kaže, nastala je ideja za novi izazov.

Od džamija do treninga po cijelom Sarajevu

Kako su ga ljudi sve češće pozivali da zajedno treniraju, popiju kafu ili se upoznaju, odlučio je napraviti otvorene treninge.

"Hajde, rekoh, sad svi na trening. Da treniramo, da se upoznamo. I da ne bude samo na Ilidži ili samo u gradu, sad ću napraviti u cijelom gradu po jedan trening, da svi možete doći", ispričao je.

Prvi trening održan je na Dobrinji. Očekivao je tek nekoliko ljudi.

"Rekao sam: samo da mi petorica dođu, da imam s kim trening odraditi. Došlo je 25 osoba", kazao je.

Ubrzo je odziv počeo rasti.

Na pojedinim treninzima okupljalo se 40, 60, pa i više od 80 ljudi.

"Jučer 40 osoba, jutros 60, prekjučer preko 80. To jeste moj uspjeh u jednu ruku, ali moj uspjeh pada u sjenu zbog njihovog uspjeha. Jer to je njihov uspjeh", rekao je.

"Bilo mi je dosta gubljenja vremena"

Ramić otvoreno govori i o tome da nije uvijek živio disciplinovano.

Prekretnica je došla kada je, kako kaže, sam sebi rekao da je dosta.

"Bilo mi je dosta gubljenja vremena, bilo mi je dosta sjedenja po kafama, bilo mi je dosta svjesnosti da me život ne vodi ničemu", rekao je.

Promjenu je počeo graditi kroz preuzimanje odgovornosti i svakodnevne navike.

Danas upravo disciplinu stavlja ispred motivacije.

"Na prvom mjestu je disciplina. Preča je uvijek disciplina", poručio je.

Ako je zakazao trening i zna da ga čekaju deseci ljudi, kaže, više nije bitno kako se tog jutra osjeća.

"Moja je obaveza da ustanem to jutro i da odem. Bilo me stid, ne bilo, želio ja to ili ne želio ja to."

Od tri kilometra do ultramaratona

Njegova priča s trčanjem počela je u januaru 2024. godine.

Prvi cilj bio mu je istrčati od Vojničkog Polja do Olimpijskog bazena i nazad, oko tri kilometra.

"Vidio sam da je to negdje moj maksimum", prisjetio se.

Danas iza sebe ima više ultramaratonskih izazova, a svoj napredak koristi i za humanitarne akcije.

U jednoj od njih istrčao je 107 kilometara, a kilometre simbolično "prodavao" kako bi prikupio novac za liječenje oboljelih. Akcijom je prikupljeno 3.200 KM za Fond za liječenja organizacije Pomozi.ba.

"Ako pokušam svima ugoditi, ostajem isti"

Ramić svoju priču ne predstavlja kao recept koji svi moraju slijediti, već kao primjer da promjena počinje od vlastitih navika.

"Moramo malo sebični biti kada je to u pitanju", kazao je.

"Ako pokušam svima ugoditi, ostajem ja isti. Ostajem u onom besmislu svom, ne promijenim se nikada. Međutim, kad se promijenim ja, onda ću vrlo lakše pomoći svima oko sebe", zaključio je Džan Ramić.