Tužilaštvo BiH zatražilo je pritvor za svih sedam osoba, osumnjičenih da su u Bijeljini '92. planirali, naredili i izvršili ubistva 22 Bošnjaka. Održano je i ročište, na kojem su izneseni detalji ubistva. Odbrana osumnjičenih predložila je određene mjere zabrane, jer smatraju da ne postoji opasnost da osumnjičeni pobjegnu ili utječu na svjedoke.

Sve je unaprijed isplanirano, kako bi se zločin zataškao, kaže tužilac Ivan Matešić. Ključna je bila rečenica osumnjičenog Steve Bokarića pripadnika Službe bezbjednosti “niko ne smije ostati”. Potom su pripadnici jedinice kojima je rukovodio Duško Malović, krenule u akciju. Porodice su izvodili iz kuća. Bila je potpuna tišina, navodi tužilac, jer su im rekli da ih vode na razmjenu u Janju, no vodili su ih na obalu Drine u smrt.

“Ko je pucao? Malović Duško, kao komandant, Goran Sarić koji se toj jedinici privremeno pridružio, Živan Miljanović, Jovica Petrović… Neki od direktnih izvršitelja nam nisu dostupni danas. Dirnulo me posebno, kao čovjeka, kada je došao red na jednu ženu i njenu maloljetnju 10 ili 12 godina staru kćerku. Žena se “ukopala” od straha, nije se mogla pomjeriti do mjesta egzekucije, kćerka ju je uhvatila za ruku i rekla “haj'mo majko”“, naveo je tužilac Matešić.

No, rijeka nije odnijela sva tijela. I mještani naselja Balatun, su sve vidjeli. I čahure i krv. Prijavili policiji, no uviđaja nije bilo, jer je vrh MUP-a RS, učinio sve da taj zločin zataška, naveo je tužilac, uz riječi da mu nije jasno šta je bio motiv. Zatražio je pritvor jer svi imaju priliku da elegantno odšetaju preko granice.

“Znam da je pritvor najstroža mjera, ali dopustite mi da do kraja kako treba završim istragu. Znam da se osumnjičeni dogovaraju, a i svjedoci u ovom predmetu su u strahu. Nekima je ponuđen i programe zaštite, iz tog razloga odbrani osumnjičenih, ali ni javnosti, nije predočeno 26 dokaza, što su svjedočenja, nego je sve predato Sudu u zatvorenoj koverti“, dodaje tužilac.

Odbrana pak nije imala priliku diskutovati o dokazima protiv njihovim branjenika, jer većinu nisu dobili na uvid. Pritvoru se protive, jer kažu, osumnjičeni godinama znaju za istragu, saslušavani su, nikada nisu napravili niti jedan korak koji bi ukazivao na to da imaju namjeru pobjeći.

“Istraga u ovom predmetu se vodi jako dugo i većina ovih lica su već saslušavana u raznim fazama postupka, te stoga smatramo da nema razloga da se odredi pritvor. Posebno na strani Gorana Sarića smatramo da ne postoji razlog za određivanje pritvora imajući u vidu da je njemu suđeno već dva puta pred Sudom BiH, da ni u jednom trenutku nije na bilo koji način pokušavo izbjegavati krivični postupak ili na bilo koji način uticati na krivični postupak”, ističe Nina Kisić, iz odbrane.

Advokat Duško Tomić, koji je 30 godina s bošnjačkim porodicama tragao za dokazima, istinom, pravdom za ubijene, danas brani osumnjičenog Stevu Bokarića. Kaže, vjeruje da mu je vrh MUP-a sve namjestio, da umjesto njih, odgovara on.

“Sinoć je tražio od mene žilet jer kaže neću da živim s ovakvim optužbama, moja su djeca, ima sedmero, išli u školu s tom jednom djevojčicom, mi smo oplakivali mjesecima tu nesreću porodice, ja i moja porodica iza toga ne možemo stojati, rekao sam mu, ne, ne, ne dokazat ćemo to sve, ako si nevin blago tebi, ako si kriv, dobićeš to što treba da dobiješ”, kazao je advokat Duško Tomić.

Dvadeset i dva člana porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić izvedeni su iz kuća u bijeljinskom naselju Bukreš, u noći 24., 25. septembra ‘92. Među njima sedmero djece, osam žena. Osumnjičeni za ovaj zločin su sedmerica jučer uhapšenih nekadašnjih pripadnika policije Republike Srpske.