U zemlji u kojoj je prema procjenama bilo više od 650 logora i oko 200.000 zarobljenika, 25 godna nakon rata, mnogi logoraši nemaju nikakva prava. No, pomaci se dešavaju. Prijedorčanin Mirsad Duratović prvi je od svih tamošnjih logoraša dobio status žrtve ratne torture i to po zakonu Republike Srpske. Ova vijest ohrabrila je mnoge.

Fotografiju Fikreta Alića svi znaju. Neki ne prepoznaju, nego i poznaju lice sa naslovnice. Fikret Alić je bivši prijedorski logoraš, koji nakon rata u BiH nema ni dana radnog staža. Živi od statusa koji je dobio u Danskoj i poljoprivrede. Živi u Kozarcu, sa fizičkim i psihičkim posljedicama koje je zadobio u Trnopolju 1992. godine.

Često se pokaje sto se vratio iz Danske, ali bi ipak da mu svo troje djece ostane u gradu ispod Kozare, u zemlji Bosni i Hercegovini. Fikret nema nikakav status, niti papir na osnovu kojeg bi ostvario prava kao bivši logoraš. Prvi koji je dobio rješenje i to po zakonu o žrtvama ratne torture RS je predsjednik prijedorske skupstine Mirsad Duratović.

Pored simbolike, žrtve zakonom mogu ostvariti i novčanu naknadu, liječenje, te biti oslobođene taksi i drugih plaćanja.

UN su još 2006. godine pozvale bh vlasti da odmah usvoje zakon o žrtvama torture, a Evropska komisija, u svojim godišnjim izvještajima o napretku BiH, konstantno naglašava da se zakon treba usvojiti što je prije moguće. Međutim, saglasnosti nije bilo u Savjetu ministara BiH. Republika Srpska još od 2018. ima svoj Zakon o zaštiti žrtava ratne torture i odbacuje ideju o usvajanju državnog zakona kojim bi se zamijenio entitetski.

Od ranije je po tom pravnom aktu priznat status za oko 200 silovanih žena, uglavnom žrtava rata srpske nacionalnosti. Fikret s početka priče, poput mnogih drugih će, ohrabren informacijama, probati riješiti svoj status. Zna da mu to neće izbrisati košmarne slike, ali će vjeruje svima donijeti mir.

Detalje donosi Snežana Mitrović.