U Sarajevu su prije 40 godina, od 08. do 19. februara 1984. godine održane 14. Zimske olimpijske igre koje su ostavile dubok trag i na ukupni razvoj zimskih sportova u Bosni i Hercegovini. Osim sportskih objekata i kompletne infrastrukture u okolini Sarajeva, izgrađenih za potrebe Olimpijade, nikli su i brojni objekti za zimske sportove u drugim gradovima. Po nekim podacima u cijeloj BiH u to vrijeme je urađeno oko 100 manjih i većih ski liftova. Tako su nastajali ski centri Karaula u Kladnju, Igrište u Vlasenici i drugi. Manji ski liftovi su postavljani i u drugim mjestima poput skijališta Bukova glava kod Srebrenice.
U Srebrenici je do zimske Olimpijade skijalo svega nekoliko ljudi, spuštajući se, uglavnom, putem od Banje Guber prema gradu. Bili su to Srebreničanima poznati, Salih „Biber“, Hajro „Sudija“, Atan Ustić.. koji su skijali na drvenim, „šumarskim“ skijama, u običnim „cokulama“ sa vezovima od kožne trake.
“Prave” skije sa automatskim vezovima i skijaškim cipelama “pancericama” do tada rijetkost, donosi nekoliko mlađih zaljubljenika u skijanje. Oni počinju da istražuju i sve druge za skijanje pogodne strmine u okolini Srebrenice. Spuštali su se se niz uski put sa Pribićevca preko Starog grada u Srebrenicu, cestom ili pješačkim putem sa Bojne, niz padinu zvanu Terezije na Starom gradu. U toj grupici prvih skijaša bili su, osim autora ovih redova, još i Buco-Dušan Jovanović, Pile-Amir Efendić, Đemko-Džemin Hadžimujagić, Peđa-Predrag Stanisavljević i Raco-Rastko Reljić.
“Tražili smo najbolja mjesta za skijanje. Vrh brda Bukova glava na kojem se uvijek prvi snijeg „zabijeli“ i vidi se golim okom iz Srebrenice, stalno nas je mamio pa nas je tamo jednog dana poveo Kole (Marinko Sekulić Kokeza), najstariji skijaš i izviđač među nama. Otišli smo pješke uz Čičevački potok i kroz šumu se popeli na brdo. Oduševile su nas prostrane livade idealne za skijanje na vrhu od oko 1000 metara nadmorske visine”, prisjeća se tadašnji dječak Buco, danas ugledni sarajevski arhitekta i biznismen.
Ova grupica mladih koji su već imali svoje skije počinje češće tu dolaziti na skijanje. Na njihovu inicijativu, prvi konkretan potez za nastanak skijališta povlači Savez organizacija za fizičku kulturu (SOFK-a) Srebrenica čiji rukovodilac je tada bio Bratislav Vukosavljević poznatiji kao “Bato Skaut“.
Na terenima Bukove glave skijalište se počinje raditi „sa ledine“, najprije gradnjom male drvene barake, kao skloništa od nevremena. Pogoduje i u to vrijeme u cijeloj zemlji stvorena atmosfera oko priprema za Zimske olimpijske igre u Sarajevu (ZOI 84). Tada je predsjednik SOFK-e BiH bio Savo Vukosavljević, rođeni Srebreničanin, koji je bio i član Organizacionog komiteta Olimpijade i njegov uticaj i lobiranje je umnogome doprinijelo da se počne raditi na uređenju terena za skijanje, Ubrzo je stigao jedan mali ski lift i nekoliko pari skija.
Kada je Opština Srebrenica na zahtjev SOFK-e otkupila privatno zemljište na kojem se skijalo, izgrađen je i mali planinarski dom sa mokrim čvorom, tri sobe za spavanje i sala u kojoj su posjetioci mogli da se odmore, malo ugriju i popiju čaj, kafu i sok.
Veliku podršku u nastajanju skijališta dao je i Stevan Zeljković, tadašnji nastavnik fiskulture u Osnovnoj školi i Starješina izviđačkog odreda u Srebrenici. U to vrijeme priprema za Olimpijadu Izviđački odred u Srebrenici prvi je nabavio dvadesetak pari skija sa automatskim vezovima. Skijaši u Srebrenici postaju sve češća pojava i sve više djece i mladih od roditelja traži da im kupe skije. Tako se formira i Planinarsko-smučarsko društvo.
U vrijeme školskog raspusta, a posebno vikendom, skijalište je bilo prepuno. Izviđači iz Srebrenice koriste svoja poznanstva i pozivaju u goste prijatelje izviđače iz Splita i Beograda tako da su dvije grupe od po 50-ak mladih iz ovih gradova došle na zimovanje u Srebrenicu. Za njih se organizuje i prva škola skijanja, jer većina ovih srebreničkih gostiju je tada prvi put stala na skije.
Te 1984. godine se srebrenički Odred izviđača izborio da predstavlja Bosnu i Hercegovinu na, takmičenju izviđača u skijanju i sankanju „Šarplaninski kup“ gdje su dolazile ekipe iz svih Republika tadašnje Jugoslavije. Takmičenje se održavalo na planini Šari iznad Tetova u Makedoniji.
Srebrenički takmičari, muška i ženska ekipa, u skijanju zauzima treće mjesto, dok su najmlađi poletarci u sankanju bili prvi. Pomoćnik vođi te ekspedicije iz Srebrenice, zadužen za sankanje bio je Amir Mehmedović Gera.
“Kad smo došli na Šar-planinu, naša djeca su na treningu prvi put u životu vidjela prave sanke koje se voze tako što takmičar na sankama leži na leđima. Gledam ja to i mislim se šta li ćemo mi napraviti i kažem im – Ma vozite vi potrbuške, kako ste i navikli na rodlama u Srebrenici pa šta bude. Djeca su me poslušala i desilo se nešto što niko nije očekivao, sudije proglašavaju – Bosanci prvo mjesto. Slovenci koji su bili favoriti uzaludno su se žalili da ‘Bosanci idu glavom'”, kroz smijeh se prisjeća Gera.
Bilo je to vrijeme lijepog druženja i zabave na snijegu sa puno doživljaja i anegdota koje se i danas prepričavaju. Poseban doživljaj je bio, na skijama sići dugom, uskom, šumskom stazom sa Bibića do Učine bašče. “Prečica” kako su Srebreničani zvali taj strmi, krivudavi puteljak u dužini od oko jedan kilometar uspijevali su savladati samo rijetki.
Skijalište na Bukovoj glavi je u ratu devastirano i obnovu je čekalo skoro 40 godina. Obnovljeno je i ponovo stavljeno u funkciju početkom 2023. godine. Uređena je staza na kojoj je postavljen novi ski lift u dužini od oko 300 metara. Postavljena je zaštitna ograda i rasvjeta na stazi kao i kontejner u kojem se posjetioci mogu osvježiti. Opština Srebrenica je uradila pristupni put tako da se sada do skijališta može doći automobilom.
Mladen Grujičić, Načelnik Opštine Srebrenica u kratkoj izjavi za N1 kaže da skijalištem gazduje privatno preduzeće i dodaje:
“Imovinsko pravni odnosi još uvijek nisu riješeni, ali sa vlasnicima zemljišta je postignut dogovor da se može skijati dok se to sve ne riješi.”
Miroslav Matić, direktor Ski centra “Javor” nam ovo potvrđuje i kaže:
“Grupa entuzijasta je krenula u obnovu skijališta privatno, ali se ispostavilo da tu ima puno problema pa ne znam kakav će biti ishod a trenutno skijalište ne radi jer nema snijega.”
Uz godišnjicu Olimpijade bude se i sjećanja mnogih na vremena druženja, zabave, uspjeha, ali i nade da će Bosna i Hercegovina jednoga dana ponovo biti centar svijeta kao te 1984. godine.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!