Svaki olimpijski ciklus ista priča. Ništa se ne mijenja, na greškama se ne uči, izdvajaju se minimalna novčana sredstva jer se očito Olimpijskih igara bh. društvo i nadležni sjete u momentu kada olimpijci ulaze u avion. Da li se, obzirom na sve to, imamo pravo ičemu nadati na Olimpijadama? I ovoga puta dugogodišnji nemar rezultirao je istim: povratkom bh. tima bez ijedne medalje.

S puno ponosa bez obzira na ogromne prepreke Olimpijski tim Bosne i Hercegovine po prvi put je nastupio 1992. godine u Barceloni. Iako povrijeđena Kada Delić Selimović je izdržala utrku.

Izjava Kade iz Barcelone 92’:

”Bilo je da se dokaže svijetu zbog našeg prvog nastupa pod zastavom BiH. To je bilo jače i od mene”.

Tada je, priča danas, bila ubijeđena da su pred Bosnom i Hercegovinom veliki sportski uspjesi. 32 godine su prošle, optimizam se pretvorio u razočarenje. Bh. tim se i ovoga puta vratio bez medalje. Ključni razlozi su, smatra, nepostojanje zakona na državnom nivou, izostanak strategije, planskog finansiranja i većeg izdvajanja novca.

Kada Delić Selimović, bivša bh. olimpijka istaknula je:

”Mi iz ciklusa u ciklus dođemo u poziciju da imamo 4-5 takmičara. Kada budu dobri rezultati, kao što su rezultati Lane Pudar onda su svi skoncentrisani, podređeni njenoj slavi, ali se ne pitamo ko stoji iza takvih rezultata. Prije svega njena porodica, stručni tim ljudi, njeno odricanje koje niko ne može vidjeti i doći u poziciju da razumije šta znači jedan vrhunski sportista koji treba vrhunske uslove za ostvarenje takvih rezultata”.

Ogromno lično odricanje, uz često improviziranje. To je put bh. sportista. Sve se to odražava na broj bh. učesnika na najvećem takmičenju. Od 10.500 hiljada sportista i sportistkinja na Olimpijskim igrama u Parizu samo ih je pet bilo iz Bosne i Hercegovine.

Anja Margetić, bivša bh. olimpijka kazala je:

”Svaki sportista od danas njihov uspjeh je ličan, nije imao podršku države. Mi smo rasadnik talenata, ali talenti nam odlaze. Nastavit će odlaziti za svojom boljom budućnošću. Sada stvari stoje… mislim da nikada nismo bili podjeljeni unutar države mislim”.

A sport je, kao po pravilu, odraz stanja u društvu.

Sanel Konjhodžić, sportski novinar:

”Mi nemamo plan, nemamo plan šta ćemo raditi naredne četiri godine. U normalnoj državi ljudi sjednu i kažu vidite ”mi imamo jednog, dva, tri talenta” za njegov razvoj treba nam toliko i toliko miliona maraka i s tim novcem mi ćemo ga dovesti na nivo konkurentnosti za medalju. Nije Španija naprimjer prvak u fudbalu jer nema sistem, nego zato što ima sistem iza sebe, itd”.

I sami građani svjesni su svega toga. No, ukoliko pogledamo historiju vidjet ćemo kako su sportisti iz BiH nekada osvajali brojne medalje. Kontinuitet je odavno prekinut.

”Mi smo navikli da budemo bez medalje i mnogo čega. Žalosno je što se to prihvata. Nema ulaganja u omladinu, sportiste. Ne znamo šta znači gurati djecu koja su talentovana”.
”Treba mladima pokloniti više pažnje. Rezultati koji su izostali… njihov je to lični uspjeh plasman, ne ovih koji su na vlasti i koji glasaju za budžetska izdvajanja za sport, kulturu…”

Pa tako izostaje i kvalitetna sportska infrastruktura. O tome se tek priča nakon nekog uspjeha, pa se tako o bazenu u Mostaru počelo govoriti tek nakon uspjeha Lane Pudar.

Sanel Konjhodžić, sportski novinar za N1 je kazao:

”Ako kažemo da nema para u ovoj državi, onda se dobro lažemo. Para ima dovoljno, samo nisu usmjerene. Opet… riječ sistem. Kada jednog dana shvatimo i smislimo šta nam to treba, napravimo ciklus od četiri godine, pa podvučemo crtu i kažemo ”ovdje smo pogriješili, ajde da u naredne četiri ovako… Nažalost životi prolaze, talenti propadaju, karijere se završavaju, a mi ne da tapkamo u mjesto nego bukvalno pet koraka unazad”.

Na to sportisti i sadašnji i bivši ukazuju decenijama. Bh. olimpijci prošle godine uputili su zahtjev da se riješi problem finansiranja vrhunskog sporta. Uvećanje budžeta, adekvatni kriteriji za dodjelu sredstava, izdvajanje sredstava od igara na sreću, formiranje jedinstvenog sistema nagrađivanja, usvajanje strategije razvoja sporta. Sve su to predložene mjere na koje su se nadležni oglušili. Zbog svega toga, umjesto radovanja novim uspjesima, i dalje se priča kako je Sarajevo bilo domaćin zimskih Olimpijskih igara prije 40 godina.