Problemi sa nedostatkom citostatika za onkološke pacijente ne prestaju. Iako su se nadali da će nešto biti urađeno po pitanju Fonda solidarnosti i dugih listi čekanja za skupe lijekove, ponovno su u situaciju da nemaju ni standardnu terapiju.

U borbi sa karcinomom oboljeli često, kažu ogorčeno, od nadležnih zdravstvenih institucija imaju samo otežavanje procesa liječenja. Njihovo čekanje terapije i potraga za medikamentima zapravo je borba za život.

Enida Glušac, Udruženje žena oboljelih od karcinoma dojke “Renesansa”:

”Na KCUS-u nedostaje pet citostatika, neki od njih koštaju 500 KM na sedmičnom nivou i to sami plaćaju pacijenti. Očekujem iz dana u dan da situacija, nažalost, bude sve gora. Naše nadležne i ljude koji treba da odlučuju o ovim stvarima ovaj nedostatak lijekova je iznenadio kao snijeg u decembru”.

Pacijenti govore da ovakva situacija rezultira ozbiljnim poremećajem adekvatnog tretmana i da to sve oni osjete na svojoj koži. Iz KCUS-a kažu da je nedostatak citostatika hronični višeslojni problem, a da se teži sistemskom rješenju. Citostatike nabavlja Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije.

Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH:

”Trenutno postoji prekid u snabdjevenosti za citostatike za lijekove koji su u proceduri uvoza ili su na kontroli serije, što se nadamo da će biti otklonjeno u narednim danima. U većini slučajeva postoje alternativna rješenja u primjeni terapije, s tim da u slučaju da ne postoji alternativa, odnosno zamjenski lijek, Zavod omogućava refundaciju kupljenog lijeka”.

Kao razlog za kašnjenje u isporuci navodi se globalna nestašica lijekova. No, problem nedostatka citostatika u bh. bolnicama nije trenutan, nego se ponavlja. Ni početkom prošle godine citostatici nisu bili dostupni.

Ana Petrović, Udruženje inovativnih proizvođača lijekova:

”To ogromno kašnjenje je najgora stvar za pacijenta. Pacijent ne dobija lijek koji mu je potreban, ne dobija ga u trenutku i u stadiju kada je najjefikasniji. To je konačan ishod, jer da vi pratite potrebe da vi znate šta pacijenti trebaju, da vi znate da nam dolaze ti nesretni tenderi onda bi se potrudili i vodili računa da pacijentima ne izostaje lijek”.

S druge strane porazna je i činjenica da se više od dvije hiljade oboljelih nalazi na listama čekanja.

Enida Glušac, Udruženje žena oboljelih od karcinoma dojke “Renesansa”:

”Za skupe lijekove koji koštaju nekoliko hiljada maraka prave se liste čekanja. Da Fond može refundirati troškove ne bi liste čekanja ni postojale. Ti skupi lijekovi se ne refundiraju, a za neke od tih lijekova, naprimjer za karcinom dojke neki od tih lijekova košta terapija svaki 21 dan 12 hiljada KM terapija. Ko od nas smrtnika ima toliko da uloži za lijekove?”.

To niko od oboljelih finansijski ne može podnijeti. Dugogodišnji nemar prema onkološkim pacijentima, kažu oni, ima kobne posljedice.

”Broj oboljelih i umrlih je u porastu. Od malignih neoplazmi svake godine umre više od četiri hiljade oboljelih na području Federacije. Prema podacima Federalnog zavoda za statistku za posljednju analiziranu godinu umrlo je 4538 osoba”.