Da bi spasili bosanski mirovni sporazum, Brisel i Berlin moraju uticati na Washington i podržati demokratske i liberalne snage u regionu, navodi u komentaru politikolog i bivši savjetnik u OHR-u, Alexander Rhotert.

Rhotert na početku svog komentara za austrijski Der Standard objašnjava da je u oktobru prošle godine visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, bivši njemački ministar poljoprivrede Christian Schmidt, izmijenio je izborni zakon zemlje i ustav Federacije.

Smatra da je cilj ovih promjena bio “učvršćivanje moći stranke HDZ”, te dodaje da je upravo ovu stranku Bundestag te godine označio kao “nacionalističku”.

Schmidt je ovo negirao. Međutim, zvaničnici susjedne Hrvatske su naveli da je njegova odluka bila “za dobrobit Hrvata u BiH”, te je Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman to nazvao “velikim uspjehom premijera Plenkovića”.

“Diplomatski promašaj prvog reda”

Rhotert navodi da je Schmidt, “uprkos izostanka podrške Berlina i Brisela” i otvorenih kritika iz Evropskog parlamenta, bivših diplomata, naučnika, nevladinih organizacija, i protesta, 27. aprila donio još jednu odluku.

Objašnjava da je Schmidt, “pošto oktobarski dekreti nisu doveli do željenog ishoda uspostavljanja vlade predvođene HDZ-om”, odredio da predsjednica Federacije, Hrvatica, i njen srpski zamjenik sada mogu nadglasati bošnjačkog poslanika kako bi formirali vladu.

“Treba napomenuti da Srbi i Hrvati čine manje od 20 posto stanovništva u Federaciji, dok Bošnjaci čine preko 80 posto. Posebno u historijskom kontekstu srpsko-hrvatskih agresorskih ratova na Bosnu, ovo je diplomatski promašaj prvog reda”, ističe on, te dodaje da je sljedećeg dana došlo do novih demonstracija protiv Schmidtovih odluka.

“Schmidt tako slijedi tradiciju dvojice međunarodnih posrednika tokom rata, lorda Davida Owena i Yasushi Akashija, čija je primarna briga bila da umire agresore Beograd i Zagreb kako bi po svaku cijenu postigli brzi mirovni sporazum. Danas se po svaku cijenu pokušava nametnuti “smirivanje” na Balkanu”, piše on, te ocjenjuje da SAD smatraju da Srbija i Hrvatska, kao “hegemoni stabilnosti”, trebalo bi da garantuju ovaj mir.

“Ovo bi mogao biti kraj prilično uspješne politike Washingtona na Zapadnom Balkanu iz kasnih 1990-ih”, upozorava on.

“Faktor stabilnosti”

Rhotert navodi da je, do 1999. godine, i predsjednik Srbije Slobodan Milošević bio viđen kao faktor stabilnosti, a da sada na njegovo mjesto dolazi Aleksandar Vučić.

Međutim, samo nekoliko godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma su, po riječima Rhoterta, Miloševićeve trupe “započele ponovnu agresiju, ovoga puta na kosovske Albance”.

“Tada je Zapad shvatio da Milošević nije faktor stabilnosti. Nakon četiri agresorska rata, 130.000 mrtvih i četiri miliona izbjeglica od 1991. do 1999. godine, Zapad je započeo zaokret od 180 stepeni NATO bombardovanjem Srbije 1999. godine, što je dovelo do dalekosežne promjene politike na Zapadnom Balkanu: reformator Zoran Đinđić postao je premijer Srbije, a u Hrvatskoj liberal Stjepan Mesić predsjednik”, objašnjava, te dodaje da se slično moglo vidjeti i u BiH, gdje su ojačale liberalno-demokratske snage.

“Sve dok su Washington i Brisel djelovali zajedno, “unutrašnje dvorište” Evrope je bilo u usponu. Međutim, nacionalističke snage su sada ponovo na vlasti u Srbiji i Hrvatskoj, i kivne su zbog postojanja multietničke Bosne, baš kao što Rusija zamjera postojanje demokratske Ukrajine. Time je Washington de facto izabrao koze za baštovane sa ciljem da Beograd odvoji od ruskog saveza”, navodi on.

Rhotert kritikuje Washington jer “ne prepoznaje da je Beograd glavni faktor regionalnih nemira već skoro 35 godina i da je godinama isturena tačka Moskve na Zapadnom Balkanu”.

“Ova politika ne prepoznaje da glavni problem nisu Bošnjaci u Bosni ili Albanci na Kosovu, već agresivna politika Srbije prema susjedima”, smatra on, te dodaje da Washington vjeruje da sada treba “kupiti dobru volju Beograda”.

Upozorava da je “ovaj ponovni pokušaj smirivanja osuđen na propast”.

“On će podstaći agresivnost Beograda i završiti u ćorsokaku, kao što se dešava na Kosovu”, ističe.

Podjela BiH?

Rhotert navodi da su u januaru 1993. godine posrednici UN-a i EU, Cyrus Vance i Lord David Owen, predstavili plan koji je “de facto predviđao podjelu Bosne i Hercegovine na tri djela” i time “nagradio agresora”.

Objašnjava da bi po tom planu upravo HDZ najviše dobio, jer bi sa samo 17 posto stanovništva, trebao dobiti trećinu teritorije.

“I upravo su taj HDZ sada izabrali Schmidt i SAD da predvodi veći dio Bosne, u kojem živi 80 posto Bošnjaka”, ističe on, te dodaje da je aktuelni predsjednik HDZ-a Dragan Čović tokom rata bio direktor fabrike Soko za koju je navodno tražio bošnjačke prisilne radnike.

“Međutim, sve je to u julu 1995. nadmašilo srpsko varvarstvo u Srebrenici, koje su UN mogle spriječiti: posrednik UN-a Yasushi Akashi vodio je politiku smirivanja. Uprkos potpuno dokumentovanim obećanjima rukovodstva UN-a da će braniti Srebrenicu zaštitnu zonu UN-a, Akaši je danima odbijao da ovlasti NATO da interveniše protiv srpskih trupa koje su napredovale. I hrvatska i srpska agresija na kraju su zaustavljene američkom intervencijom, kako političko-diplomatskom tako i vojnom”, navodi on.

Rhotert ističe da se sada, skoro 30 godina kasnije, rukovodstvo Srbije pod Vučićem dijelom sastoji od bivših Miloševićevih sljedbenika koji su bili uključeni u ratnu politiku 1990-ih.

“Svako ko vjeruje da postoje brza rješenja za zapadni Balkan brzo će uvidjeti da je to iluzija”, navodi.

Dodaje da je Vučić poslije posljednjih pregovora sa Kosovom nekoliko puta rekao da sa njim neće biti dogovora, te da je vidljivo da je ohrabren “politikom smirivanja” koji vodi Washington.

Uloga Schmidta

Rhotert smatra da se danas Schmidt “koristi kao instrument i saučesnik paradoksalne koalicije između Washingtona, Budimpešte i Zagreba”, te da je on “pokrenuo opću etnoradikalizaciju” i uspio okrenuti veliki dio stanovništva protiv sebe.

“Ovo je negativan rekord u 28-godišnjoj historiji mirovnog procesa”, piše Rhotert, te dodaje da se sada nova koalicija u Njemačkoj i Brisel moraju baviti problemima iz naslijeđa ere Angele Merkel.

Umjesto Schmidta, Rhotert smatra da je, kako bi se spasio mirovni sporazum za BiH, potreban “pošten posrednik s integritetom”.

“U cilju postizanja trajnog mira na Zapadnom Balkanu, Brisel i Berlin treba da utiču na Washington i da preduzmu zajedničke akcije protiv nacionalista i ekspanzionista i podrže demokratske i liberalne snage. U svim zemljama Zapadnog Balkana, bezrezervno i sa dugim vremenskim horizontom”, ističe on.

“Eksperiment s nepoznatim ishodom”

“Slobodni Zapad je predugo dozvoljavao Vladimiru Putinu, Miloševiću, a sada i Vučiću da rade šta im je volja, te čak sa njima ekonomski sarađivao. Očigledno je da to nije funkcionisalo u slučaju Rusije, a neće ni u slučaju Srbije”, ocjenjuje ovaj politolog.

Navodi da su posljednji napadi na kosovske snage bezbjednosti i vojnike NATO zaštitnih snaga KFOR to još jednom pokazali.

Također dovodi u pitanje ideju da bi “beograd dozvolio da bude kupljen” na ovaj način, ocjenjujući da se “ideologija krvi i tla” Beograda zasniva na istom temelju kao ona u Moskvi.

Podsjetio je kako je izaslanik američkog State Departmenta Derek Chollet na nedavnom saslušanju pred Komitetom za vanjske poslove američkog Kongresa odgovorio na pitanje demokratskog senatora Boba Mendeza, kojeg zje zanimalo da li se Srbija može smatra ti pouzdanim partnerom.

“To je nešto što moramo testirati”, rekao je tada Chollet.

“Dakle, prema Cholletu, ovo je eksperiment s neizvjesnim ishodom. Tako nešto bi moglo da zapali čitav region, kao što smo vidjeli ovih dana na Kosovu”, smatra Rhotert.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad