Porizvodnja organske hrane posljednjih godina doživljava ekspanziju u svijetu. U Bosni i Hercegovini još uvijek je riječ o malim, lokalnim proizvođačima. Za povezivanje sa evropskim tržištem, potrebni su certifikati i jedinstvena državna kontrola, koja u našoj državi ne postoji.

U 2021.godini od ukupno 120 analiziranih uzoraka, 35% sadržavalo je ostatke pesticida. Procentualno više u odnosu na prošlu, odnosno pretprošlu godinu, podaci su Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine.

Stoga ne čudi velika potražnja građana za organskom, provjerenom hranom. Anđa, koja je dobre strane organske hrane prepoznala prije više od deset godina, kaže da je razlika očigledna.

”Nije popularno, ali našla je ona svoje mušterije i kupce, ljudi koji znaju šta je organsko, a šta je domaće, prepoznaju. Ko ne zna, ne zna to se ne može dokazati i ne treba. Ukus i sve, razlika je sve. Našu mrkvu izvadite, operite i jedite, ne morate ništa guliti, nema potrebe. A onu mrkvu ne znam. Čim je ja plijevim travom, a oni je poprskaju, ona je morala samo tu hemiju, a da ne pričam o drugom”, kaže Anđa Stupar, poljoprivrednica.

Ljudi se često dvoume da li kupuju organsku, zdravu hranu ili prskanu. Međutim, prva razlika se vidi odmah u obliku. Organsko voće i povrće ne mora uvijek biti pravilnog oblika, a druga razlika je ukus.

Iako i dalje postoji manjak informisanosti proizvođača i potrošača, primjetno je da se budi svijest građana u pogledu organske hrane, smatra profesorica Vesna Milić. Prirodnih potencijala za širenje proizvodnje ne manjka.

”Imamo dobar potencijal, dobre resurse, posebno u ruralnim područjima. 80% Republike Srpske je ruralno područje, mnoga područja su gotovo napuštena, zemljišta se godinama, decenijama ne obrađuje, što znači da je to zemljište bezbjedno”, kaže prof.dr. Vesna Milić, dekan Poljoprivrednog fakulteta Istočno Sarajevo.

Proizvodnja organske hrane nalaže i niz mjera i standarda. Evropska unija uspostavila je novi zakon koji se primjenjuje od početka godine, s ciljem osiguravanja fer konkurencije na tržištu. Pravila nalažu obaveznu sertifikaciju kod kontrolnog tijela, kog bi svaka država trebalo da imenuje. Isti bi provjere vršili jednom godišnje. U Bosni i Hercegovini situacija je nešto komplikovanija. Mjere kontrole sprovode se neravnomjerno na državnom nivou.

”U FBiH zakon postoji, međutim nije implementiran. To znači da ne postoji ni kontrola na tržištu, proizvodi mogu da budu označavani čak i proizvoljno kao organski. U RS postoji zakon i donijet je čitav niz podzakonskih akata kojima je regulisana ova oblast. Od prošle godine je u primjeni i Zakon o označavanju organskih proizvoda, tako da čak i organski proizvodi iz uvoza, da bi bili plasirani na tržište Republike Srpske moraju da budu označeni znakom za organski proizvod RS i certifikovani za uvoz.” kažu iz organske kontrole.

Ispunjavanje uslova koje nalaže Evropska unija, čija članica nastoji biti i Bosna i Hercegovina, proširili bi distribuciju organskih proizvoda i na evropsko tržište. Posljedično, to bi značilo brojne ekonomske koristi za našu državu. U prvom redu više potrošača i više novca.