Nakon višegodišnje borbe za priznanjem njihovog postojanja, statusa, i prepoznavanjem posljedica s kojima se nose djeca rođena zbog ratnog silovanja, ova djeca su, po prvi put nakon rata, ostvarila zakonsko priznanje kao civilne žrtve rata. Skupština Brčko distrikta BiH napravila je prvi značajan korak tako što im je u okviru Zakona o civilnim žrtvama rata koji je usvojen u julu omogućila priznanje statusa. Ovo predstavlja presedan kako za Bosnu i Hercegovinu, tako i za Evropu, dok na globalnom nivou ulazi među prva priznanja ove vrste. No, šta ono praktično znači za djecu i preživjele ratnog seksualnog nasilja? Da li su ovim potezom ispoštovane njihove potrebe i može li konačno, trideset godina nakon okončanja rata, i ostatak države krenuti istim putem?

Činjenica da je Brčko distrikt, kao – ne samo prvi u državi – nego i Evropi, prepoznao djecu rođenu zbog ratnog silovanja kao kategoriju, je strašan vjetar u leđa za aktiviste i organizacije koje su neumorno radile na zagovaranju ovakvih poteza.

Djeca rođena zbog rata po prvi put prepoznata kao civilne žrtve rata

Saglasne su sa ovim Ajna Jusić, predsjednica udruženja Zaboravljena djeca rata i Amina Hujdur, saradnica za komunikacije organizacije Trial International.

No, osim istaknutog priznanja, Brčko distrikt još uvijek nije prepoznao potrebe djece rođene zbog rata, naglašavaju Jusić i Hujdur gostujući u programu N1.

Brčko distrikt napravio historijski korak, šta slijedi?

Osim statusa Brčko distrikt je propustio priliku da djeci obezbijedi dodatna pripadajuća prava: Pravo na podršku pri sticanju obrazovanja, pravo na stipendiranje – a što su bile samo neke od preporuka organizacije Trial International.

Zakon je i restriktivan jer nameće da samo djeca čije su majke koje su stekle status civilne žrtve rata mogu da ostvare ovo pravo.

“Treba uzeti u obzir da je preko 20.000 muškaraca i žena seksualno zlostavljano tokom rata u BiH i da svega približno 1.000 njih ostvaruje status civilne žrtve rata. Tu je i činjenica da brojna djeca nisu u kontaktu sa svojom biološkom majkom – onda je sasvim jasno koliko je djece iz ovog konteksta isključeno”, pojasnila je Hujdur.

Podsjetimo, i za samo simboličan potez poput ovog je bilo potrebno tri decenije.

“Nadam se da neće trebati još toliko da dođe do ostalih konkretnih izmjena”, dodala je Hujdur, napominjući i na ostale preporuke organizacije Trial International, poput omogućavanja prijeko potrebnog banjskog liječenja i rehabilitacije za žrtve, a što nije usvojeno uprkos zagovaranju.

Šta čekaju Federacija BiH i RS?

Ujedno, traje i borba za potrebitim zakonom ove vrste na nivou Federacije BiH i Republike Srpske.

Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine usvojio je Nacrt zakona o zaštiti civilnih žrtava rata u Federaciji BiH.

Ajna Jusić naglašava – glas preživjelih i njihove djece mora biti ključan u procesu.

“Očekujem da će političke partije i resorno ministarstvo otvoriti vrata da razgovaramo, te da stupe u dijalog sa krajnjim korisnicima. Očekujem da ćemo mi biti ti koji vodimo proces. Ovo nije situacija u kojoj mi trebamo ići i kucati na vrata ministarstvu, situacija je ovo u kojoj ministarstvo mora doći do nas”, podcrtava Jusić, dok pozdravlja nacrt i napominje da od današnjeg datuma pa do 21. septembra traje javna rasprava po ovom pitanju.

S tim u vezi, Jusić podsjeća da je ovo samo jedno u nizu pitanja gdje su građani sa istim problemom različito tretirani ne samo među entitetima, nego i u kantonima istog entiteta.

“Živimo u državi gdje u deset kantona muškarci i žene koje su preživjeli ratno seksualno nasilje imaju različita rješenja. Za prava civilne žrtve rata rješenje je kao rodni list – ono mora biti isto. I entitetski smo razdvojili žrtve, pa smo sebi dozvolili da vagamo da li je silovanje u RS teže ili lakše u odnosu na silovanje u FBiH. Potom su uslijedili i kantoni”, podsjeća Jusić.

“Ovo je zadnji voz za žrtve ratnog seksualnog nasilja, moramo ga uhvatiti”

Osim toga, kreirana je i sredina u kojoj su počinitelji zločina slobodni, pa Jusić ističe da se nužno zapitati kako će se ovakva okolina reflektirati na građanstvo u budućnosti. S toga, ni na jedan od narednih poteza se više ne bi smjelo čekati.

“Ovo je zadnji voz koji za žrtve ratnog seksualnog nasilja moramo da uhvatimo. Oni više nemaju po dvadeset godina. Saslušajte im potrebe i vratitimo im zakonsko i društveno dostojanstvo”, apeluje Jusić.

Uz to, i činjenica da BiH nema zvanične podatke o tome koliko je djece rođeno zbog ratnog silovanja govori o tome da ova priča nikada do kraja neće biti ispričana, dodala je Hujdur.

“I iza svih zakonskih inicijativa uvijek su stajali preživjeli koji su to tražili samoinicijativno na dostojanstven način. Hitno moramo početi raditi na harmonizaciji prava žrtava na nivou cijele BiH”, zaključila je Hujdur.

“Potrošili smo 27 godina pričajući kakva je moja majka, hajde da narednih 27 godina pričamo o tom kakvi su silovatelji”

No, paralelno sa administracijom i nadležnim, mora raditi i društvo.

“Potrošili smo 27 godina pričajući kakva je moja majka, pričajući o tome kakva sam ja. Pričali smo o tome kakve su te žene, jesu li dostojanstvene ili nisu, jesu li krive one, jesu li htjele to… Hajde da trošimo narednih 27 godina da pričamo o tome kakvi su silovatelji, mi trenutno kao društvo ne znamo nabrojati ni tri osobine silovatelja”, dodala je Jusić.

Ona je društvu u kojem živi ponudila svoju životnu priču, intimu. Upravo je društvo to koje, dok čeka zakonska rješenja, mora mijenjati svoje percepcije određenih kategorija, način na koji o njima razgovara ili zagovara prepoznate potrebe.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad