Je li se aktualni crnogorski premijer dr. Dritan Abazović na komemoraciji u Potočarima otvoreno svrstao uz Beograd relativizirajući do neprepoznatljivosti srpski genocid nad Bošnjacima u Srebrenici? Ili naprosto dr. Dritan nije dovoljno velik doktor da bi neprimjetno primijenio bruxellesku retoriku neprepoznavanja žrtve i počinitelja, pitaju se u susjedstvu u analizi Slobodne Dalmacije.

Naime, dvojica dužnosnika EU-a zaduženih za komemoriranje srebreničkog genocida, visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell i povjerenik EK-a za proširenje Oliver Varhelyi, već su lani iz svoje komemoracijske poruke izostavili oznake “srpski” i “bošnjački”, ponovivši to i ove godine. Istodobno podučavajući kako je “naša dužnost sjećati se genocida u Srebrenici”.

Doktor globalizacije sa sarajevskog Univerziteta i ambiciozni crnogorski političar albanskog podrijetla, stvoren u zapadnim političkim “laboratorijima”, Dritan Abazović samo je otišao korak dalje od svojih učitelja. Poručio je s komemoracije u Potočarima da se u Srebrenici dogodio ” genocid nad nevinim žrtvama, ne nad Bošnjacima, već nad ljudima”. I još k tome da ga “nisu počinile vojske, već politike, politike zla, smrti i prijevara”.

NEGACIJA GENOCIDA

To što je crnogorski premijer Abazović izgovorio zapravo jest negacija genocida, nasuprot presudama Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, nasuprot presudi Međunarodnog suda pravde i nasuprot utvrđenim činjenicama. A te činjenice kažu da je cilj srebreničkog genocida bio: trajno eliminirati Bošnjake/Muslimane s tog područja (sustavnim ubijanjem muškaraca), da je plan osmišljen u vodstvu Republike Srpske (Radovan Karadžić), da je izvršenje povjereno vojsci Republike Srpske (general Ratko Mladić), a da ga je operativno vodila obavještajna služba VRS (general Zdravko Tolimir) podrijetlom iz KOS-a JNA.

No Dritan Abazović, dakako, nije uhićen zbog negacije genocida, prema zakonu koji je u BiH nametnuo visoki međunarodni predstavnik. A i reakcije na njegovu poruku bile su tek lokalne i skromne. Reagirala je, doduše, bošnjačka udruga “Majke Srebrenice”, ali gotovo ispod glasa. Ni približno onako snažno kako su reagirale kada je bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u javnost iznijela obavještajne procjene o desetak tisuća radikaliziranih islamističkih “spavača” u BiH. Neospornog bošnjačkog političkog lidera Bakira Izetbegovića nije osobito uznemirila Abazovićeva relativizacija genocida. I sve je završilo Dritanovom Twitter isprikom “Majkama Srebrenice” u kojoj “priznaje” da je to bio “genocid nad Bošnjacima”, i dalje isprazno mudrujući da “svako djelo zavisi od svog cilja”, a da je njegov cilj – mir…. Uz mir, konstanta Dritanova djelovanja jest – borba protiv nacionalizama.

Istodobno dok je tako benevolentno prešla preko Abazovićeve relativizacije genocida, bošnjačka politika i njezina aktivistička scena nesmiljeno su se obrušile na Josipa Juratovića, zastupnika SPD-a u njemačkom Bundestagu. Josip Juratović, podrijetlom Hrvat, neskrivenih jugofilskih sklonosti i predani SPD-ov borac protiv “svih nacionalizama”, godinama je bio osvjedočeni bošnjački prijatelj, glavni govornik na komemoraciji srebreničkim žrtvama u Stuttgartu, a osobito je omiljen bio zbog svojih kritika “hrvatskog nacionalizma”. Trebalo je tako biti i ove godine. Pozvan je još u ožujku kao glavni govornik, da bi ga nekoliko dana uoči komemoracije bošnjačka aktivistica Nermina Zolj obavijestila kako ne može govoriti na skupu i dodatno ponizila porukom da može doći kao privatna osoba, slušati glavne govornike – Bakira Izetbegovića i Željka Komšića. Istodobno su bošnjački aktivisti protiv donedavnog prijatelja Juratovića pokrenuli nesmiljenu medijsku kampanju.

‘HLEBINAC’ JURATOVIĆ

Kada i kako je predani borac protiv nacionalizama Juratović postao neprijatelj broj 1. bošnjačkih boraca protiv nacionalizama? U trenutku kada je u njemačkom Bundestagu zatražio da se u rezoluciji o BiH, koju je pokrenuo njegov stranački kolega bošnjačkog podrijetla Adis Ametović, kao osoba koja pridonosi destabilizaciji BiH uz Milorada Dodika i Dragana Čovića, izrijekom imenuje i – Bakir Izetbegović.

Jer za Juratovića, pripadnika “hlebinske” škole boraca za građansku državu, svi su “nacionalizmi” jednako neprijateljski. Za Dritana Abazovića, problem je crnogorski “nacionalizam” u Crnoj Gori. Ali nije mu problem bošnjački nacionalizam u BiH, baš kao niti srpski ili albanski u cijelom “regionu”. To je ta – građanska država na zapadnobalkanski način. U ime te balkanske građanske opcije etnički Albanac Abazović destabilizira Crnu Goru, da bi u sklopu projekta “Otvoreni Balkan”, u dogovoru sa Srbijom i uz europsku potporu (svjesnu ili nesvjesnu), gradio Balkan podijeljen na srpsku i albansku sferu. Uz rusku i tursku potporu.

Etnički Bošnjak Adis Ahmetović pritom u Bundestagu brani “građanstvo” Bakira Izetbegovića. A “građanin” Izetbegović u ime višeg panislamskog cilja oprašta Abazoviću “slobodniju” interpretaciju srebreničkog genocida, koji ionako često koristi tek kao puko političko sredstvo. Crnogorci i Hrvati u BiH u toj su “građanskoj” koncepciji predestinirani “nacionalisti”. A destabilizacija Crne Gore i BiH izvjesna je posljedica. Možda baš tim redoslijedom piše Slobodna Dalmacija.