"Usvajanje tzv. Programa reformi, kako popularno zovu ANP, i trasiranje NATO puta, džokeri su SNSD za ulazak i opstanak u Savjetu ministara", tvrdi Aleksandra Pandurević, član Glavnog odbora SDS-a.

Žao mi je što SNSD pravi ovakve kompromise sa SDA, SDP i drugim partijama iz Sarajeva, umjesto da je napravio unutrašnji dogovor u Republici Srpskoj da nema formiranja novog Savjeta ministara bez deblokiranja krupnih kapitalnih investicija Srbije u projekte gasifikacije, izgradnje hidroelektrana u gornjem toku Drine i aerodroma u Trebinju, poručila je Pandurevićeva.

– Nije tu riječ samo o ekonomskom aspektu ovih investicija, nego i o prihvatanju ustavnih nadležnosti Republike Srpske i zaustavljanju njihove neustavne otimačine. Zato ću apelovati na gospođu Željku Cvijanović da ona ove sporazume stavi na dnevni red Predsjedništva BiH i testira iskrenost novih koalicionih partnera, te da ne podrži imenovanje gospođe Borjane Krišto za predsjedavajuću Savjeta ministara BiH ukoliko prethodno nisu deblokirani projekti Srbije u Republici Srpskoj – rekla je ona.

Pandurević podsjeća da je u decembru 2019.godine, prema njenim riječima, Milorad Dodik podržao prvi Program reformi BiH za 2020. godinu kojim je aktiviran Akcioni plan za članstvo u NATO (MAP).

– Naime, SDA i DF, kao nezaobilazan faktor za formiranje vlasti, tada su godinu dana blokirale formiranje novog Savjeta ministara, čekajući kapitulaciju Republike Srpske i partiju koja će prihvatiti nastavak puta u NATO. Nažalost, kapitulirao je Dodik i u Savjet ministara je ušao sa NATO ulaznicom. Tokom 2021. i 2022. godine, SNSD je odbijao usvajanje novih godišnjih ANP, odnosno Programa reformi. Onda je došlo vrijeme za izbor srpskih delegate u Domu naroda i formiranje novog Savjeta ministara i 9. novembra 2022.godine, Savjet ministara BiH jednoglasno je osvojio Program reformi za 2021. i Program reformi za 2022.godinu. Novom NATO ulaznicom, Dodik je kod sarajevskih partija obezbijedio četvrtog delegata u Domu naroda i Savjet ministara – tvrdi ona.

A kako se moglo i šta bi bila odgovorna nacionalna politika prema Republici Srpskoj, pita Pandurevićeva, ističući da je SNSD 2022. godine u poziciji nezaobilaznog faktora, kao što je to bila SDA 2018.godine.

– Dakle, SNSD je taj koji ima džoker u rukavu i može birati između SDA i partija osmorke. I baš kao što je SDA prije četiri godine tražila srpske partije koje su spremne usvojiti ANP, SNSD je sada morao postaviti uslove partijama sa sjedištem u Sarajevu. Prvo, Predsjedništvo BiH da podrži i da saglasnost na Sporazum o izgradnji gasovoda ”Nova istočna interkonekcija BiH i Srbije”, Sporazum o izgradnji aerodroma u Trebinju i Sporazum o projektu ”Gornja Drina”, pa neka se bore Denis Bećirović i Željko Komšić ko će biti bliži Željki Cvijanović. Drugo, nova većina da odmah usvoji Zakon o prestanku mandata stranim sudijama u Ustavnom sudu BiH, što je jedan od 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije – kaže ona.

Dodaje da iskreno vjeruje da bi i SDS kao državotvorna partija ovako nešto i javno podržala, te nema mjesta Dodikovoj bojazni da bi SDS sa svojim partnerima iz Srpske usvojila ANP i formirala Savjet ministara, a da su velike investicije Srbije u Srpsku blokirane.

– SDS jeste opozicija SNSD, ali nikada neće biti Republici Srpskoj! Dakle, umjesto što kupuje NATO ulaznice od federalnih partija, Milorad Dodik je trebalo da njima ponudi ulaznicu u vidu deblokade projekata koje su blokirali i poslanici stranaka osmorke kroz apelacije upućene Ustavnom sudu BiH. Dok jedan od dva bloka – SDA ili osmorka – ne kapitulira, Savjet ministara bi vodio Zoran Tegeltija. Od pobjednika, Republika Srpska ovakvom politikom od sebe pravi gubitnika, i onda se pitamo zašto nam otimaju nadležnosti, zasipaju nas apelacijama, blokiraju projekte. Tako se ponašaju jer su shvatili da će neki Srbi sve progutati i dati za fotelju – poručuje Pandurevićeva.