Iznos potrošačke korpe za četvoročlanu porodicu dosegnuo je gotovo 3.000 KM. Inflacija raste, ali ne i plaće - najniža u Federaciji Bosne i Hercegovine iznosi 619 KM. Dok se čeka na povećanje minimalne plaće, Vlada FBiH usvojila je Uredbu kojom se poslodavcima otvara mogućnost da svojim zaposlenicima isplate jednokratnu neoporezivu pomoć u iznosu od 2.768 KM. No, da li je to rješenje, koliko takva mjera može ublažiti inflatorni udar te kako poboljšati standard života građana u BiH - o ovim, ali i mnogim drugim ekonomskim pitanjima u emisiji Novi dan govorio je ekonomski analitičar, Zoran Pavlović.
Inflacija divlja, nadležni ne reagiraju. Standard života bh. građana sve je lošiji, kaže Zoran Pavlović.
“Nažalost, situacija postaje komplicirana i definitivno problemi koji postoje u Europi, a vezani su uglavnom za Ukrajinu, se prelivaju i kod nas. Porudžbine su manje, posla je manje, ekonomska situacija naših građana je sve lošija, vlasti na svim nivoima u BiH gotovo da ne prepoznaju teškoće koje imamo kao građani i građanke BiH. Tako da praktično je situacija takva da s jedne strane mladi ljudi nemaju nadu u bolji život u BiH, pa traže izlaz u Europi – gdje također nije stvar nimalo dobra u ovom momentu, zbog raznih velikih troškova i drugih ekonomskih problema koje i oni imaju. Tako da smo nekako svi u jednoj dosta težoj situaciji nego što je bila u vrijeme korone, recimo. Ono što mogu da kažem je da nažalost živimo jedan život koji je vrlo opterećujući. Građani pokušavaju da prežive sa onom svotom novca koji imaju ili koji dobiju od svoje familije iz inostranstva. Mislim da je najveća odgovornost na ljudima koji vode ovu zemlju i koji ne vide da je ekonomija primarni problem kojim se moraju baviti”, pojašnjava Pavlović.
Dodaje da oni koji vode BiH izbjegavaju suočavanje s realnim životom građana.
“Oni su jedna grupa kasta koje žive na teret budžeta i na teret svih nas. A s druge strane nemaju oni ni znanja, iskustva, vještine i želje. Jer znate kada imate… kada prvo vodite fudbalski tim, kada vodite firmu, kada vodite općinu, vi morate svakog dana razmišljati kako da se nešto korisno uradi i da se privredni i ekonomski život ubrza, poveća, da se stvore šanse i prilike. Ja mislim lično da mi nemamo, kako da kažem, ni definiranu jasnu strategiju u kom pravcu ova zemlja treba da ide u svom razvoju – da li je to poljoprivreda, više nivoi prerade drveta, metalski sektor, turizam… Ima mnogo stvari u ovoj zemlji koje su jako dobra osnova za ekonomski razvoj i rad, ali znate nije cilj samo graditi autoputeve. Mi moramo imati i fabrike iz kojih će izlaziti kamioni koji će voziti robu tim autoputevima. Ako pogledate budžete svih entitetskih nivoa pa i na bh. nivou, mi nemamo razvojne komponente. Razvojna komponenta se na neki način nudi od strane Europske komisije kao što je program Rasta koji je zamišljen za sve zemlje Zapadnog Balkana kako ne bi sirota i bijedna djeca ušla u društvo bogatih zemalja Europe”, ističe Pavlović.
BiH propustila još jedan “voz”, propalo 70 miliona eura
A kada je u pitanju Plan rasta za Zapadni Balkan, bh. vlasti su i tu zakazale propustivši desetine miliona eura pomoći od EU, jer nisu usaglasile “Reformsku agendu”.
“I tu nismo bili u stanju da obezbjedimo osnovne preduslove da dobijemo inicijalnih 70 miliona eura za pripremu tih projekata koji su u kategoriji milijarde eura. Problem je u neznanju, a s druge strane i nezainteresiranosti za te teme i probleme jer znate kako, najlakše se baviti nacionalističkim temama, a kad vas neko pita za ekonomiju, bojim se da nemamo ljude koji mogu o tome da govore, a kamoli tek nešto da urade. Osnovna stvar je da mi kao zemlja moramo stvoriti ekonomski razvoj i dinamiku koja nam toliko nedostaje. Ono u što smo ušli je politikanstvo i to je takav jedan osvetničko-personalni odnos između kako vladajućih na nivou BiH, mislim na koaliciju, tako i opozicije. Jer ako sam dobro primijetio, ljudi iz SDA su bili po kantonima protiv tih promjena koje su neophodne. Jer Europska komisija, odnosno Europska unija, kako god, oni hoće da nam pomognu da izađemo iz ovog začaranog kruga u kome je najvažnija stvar biti pozicioniran i koristiti budžetska sredstva javne potrošnje”, smatra Pavlović.
Nije siguran, kaže, da li su građani uopće svjesni ozbiljnosti gubitka u iznosu od 70 miliona eura.
“70 miliona eura je namijenjeno za pripremu projekata koji će se realizirati od tog iznosa koji je namijenjen za BiH, a to je milijarda eura. I sad će tih 70 miliona biti poklonjeno, jer to je poklon, dato drugim zemljama u okruženju u Zapadnom Balkanu. U tome, najgora stvar koja se može desiti je da niko za takvo ponašanje ne odgovara. Znate, ja se vrlo često pitam na koji način napraviti i krivičnu i svaku drugu odgovornost jer isto vam je ako ste odbacili poklon ili ukrali pare. Obje pozicije su gubitak za građane, a veći je gubitak ako ste u situaciji da svojim nekim ličnim motivima ugrožavate ekonomski razvoj cijele zemlje. Pazite, i donošenje budžeta na nivou BiH je bio plod nekih pregovora, dogovora. Šest mjeseci nismo usvojili budžet. To je takav nivo neodgovornosti koji mora biti sankcioniran. Jedino što ne znam je kako sankcionirati političare, osim na dan izbora”, dodaje.
Pavlović se osvrnuo se i na Uredbu Vlade FBiH kojom se poslodavcima omogućje isplata jednokratne pomoći u iznosu od 2.768 KM, nazvavši tu pomoć padobranskim novcem.
“To je kada dođete u situaciju da ne znate šta biste svojim aktivnostima, dakle ozbiljnim poslom kojim se bave ljudi u ministarstvima, oni moraju da prave programe, a ne da izbacuju mogućnosti koje su prilika za bogate firme. Jer pazite, u siromašnoj firmi nemate mogućnost da ljudima podijelite bilo koji iznos novaca jednokratno. I na kraju krajeva, svaka jednokratna pomoć je samo gašenje požara, a ponekad je čak dolijevanje ulja na vatru. Ja stojim na stanovištu i govorim već dugo, javni sektor nam je preskup, to je rekao i Međunarodni momentarni fond, Svjetska banka. Dakle, mi smo sebe opteretili takvim nametima, da poslovna zajednica ne može to da preživi. Država diktira minimalnu plaću, uzima 64% na plaću, na topli obrok. Mislim, slušajte, ja ne kažem da u bogatim zemljama ne uzimaju i više za javni sektor, ali to su već razvijeni biznisi gdje poslovi su uhodani i profitabilni”, ističe.
“BiH je fenomenalna zemlja, ali ju vode polupismeni ljudi”
Politička prepucavanja, retorike i nacionalistička pitanja – načini su kojima bh. političari zbunjuju građane koji nemaju predstavu kuda ova zemlja ide, kaže Pavlović.
“A o tome da koriste ljude sa velikim iskustvom… Ja imam 42 godine radnog staža u privredi, završio sam fakultet postdiplomske studije, govorim 15 godina već u medijima. Nijedan jedini nivo vlasti u BiH nije tražio ni savjet, a kamo li pomoć. Živimo u vremenu kada nas vode polupismeni ljudi, gdje su diplome i kupovina diplome na autobuskoj stanci normalna stvar, gdje ona djeca koja idu u školu i vrijedno uče, poslije toga završe kao konobarni. Ja moram priznati da sam do te mjere razočaran putem kojim ide ova zemlja, ali ja ću se boriti za neku djecu koja su ovdje i koja treba da ostane, jer to je oblik i način na koji ja mogu da djelujem. I zato sam pokušao sve moguće varijante, razgovore sa Europskom komisijom, Američkom ambasadom, sa opozicijom, jer pozicija mene ne želi ni da vidi”, dodaje.
Ističe da je BiH fenomenalna zemlja s velikim prirodnim bogatstvima koja na neki način zloupotrebljavaju političari tražeći svoju ličnu, partijsku korist.
“Ili kompanije koje su njima bliske, pa će zajedno da naprave pare na račun javnih sredstava i budžeta. Hoću da kažem, prilike su fenomenalne, mogućnosti su izrazite, razvojne strategije nam stvarno trebaju, a za to one pare koje nam daje Europska komisija, ta milijarda je upravo za takvo nešto – da izađemo iz zone siromaštva i mi nismo u stanju da to prihvatimo i uslove koje smo postavili. Pa normalno je da kad vam neko daje novac i kredit, da vam postavlja mnogo pitanja i uslova koje morate da ispunite”, pojašnjava Pavlović.
Problemi i izazovi realnog sektora
Govoreći o realnom sektoru u BiH, Pavlović je istaknuo kako je taj segment u ozbiljnim problemima.
“Mi s jedne strane imamo u realnom sektoru niskoprofitabilne doradne poslove. Malo ko je uspio da iz doradnih poslova izađe na tržište kao proizvođač. Jedan dobar primjer je kod Doboja, firma koja proizvodi košulje, sad proizvodi skupa odijela. Primjera imamo mnogo. Dati priliku kompaniji da isplati svojim radnicima do 2.000 maraka bez plaćanja obaveza i doprinosa – to je zamaskiranje problema. Problem je preskupa administracija. Mi moramo drugačije razmišljati. Pazite, da li iko pogleda redove pred javnim kuhinjama iz javnog sektora? Situacija je takva da imamo jednog zaposlenog i jednog penzionera. Ko će to isfinansirati? Pazite, ja sam odrastao u onoj bivšoj Jugoslaviji, ja kažem često Titovoj Jugoslaviji, tamo smo imali tri radnika i jednog penzionera. Situacija je ekonomski jako teška jer je ambijent oko nas kompliciran i složen. Problemi su veliki u drugim zemljama, a mi smo mala ekonomija koja je okrenuta prema tim privredama, i ako oni nazebu, mi imamo upalu pluča. Tako da briga o domaćoj poljoprivredi je nešto što je… Pazite, da mi da dozvolimo da se uvozi lubenica koja je na kraju svoje berbe u Albaniji i Grčkoj, a naša tek dolazi – to je ubijanje domaće proizvodnje. Mi moramo zaštiti domaćeg seljaka. Imamo rafineriju nafte koja ne radi. Mislim, ja ne mogu da shvatim da jedna zemlja sa takvim potencijalima je dovedena u situaciju da nikoga nije briga, šta će biti sa radnicima, da li će oni raditi ili neće raditi, samo zato što postoji PDV. Uprava za indirektno porezivanje je tu vrlo rigidna. Ona prikuplja sredstva, od toga živi javni sektor i njih apsolutno ne interesuje realni sektor”, zaključuje Pavlović.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!