Gdje je BiH u eurointegracijskom procesu? Zašto je nastupio zastoj u provođenju reformi i da li je moguće izaći iz ove bolkade? Šta nam govori odbijanje sagalsnosti SDA-ovih premijera četiri kantona o planu rasta i da li je moguća bolja saradnja valsti i opozicija za dobrobit građana? Kako do novih institucionalnih rješenja? O ovim ali i drugim temama za N1 govori akademik Mirko Pejanović, bivši član ratnog Predsjedništva RBiH.

Kada pogledamo samo na posljednja dešavanja kada je u pitanju povlačenje prve tranše sredstava iz Plana rasta Europske unije, da ih zbog trenutnih politika nismo uspjeli dobiti, a da ne gledamo mjesec, dva ili tri unazad kada smo svjedočili brojnim blokadama u radu državnih insitucija, šta biste vi rekli, gdje je Bosna i Hercegovina u ovom eurointegracijskom procesu?

Došli smo do izvjesnog zastoja nakon zamaha, gdje smo dobili status kandidata krajem 2023. godine, a onda u martu ove godine i odluku o otvaranju pregovora o članstvu, a onda je uslijedio i jedan dosta složen zastoj, a on je iskazan ponajviše ili potvrđen ili nas je sve na neki način zatekao da dobivene, naručene, namijenjene novce ne uzimamo za Plan rasta i razvoj države BiH. To govori da je naša koaliciona parlamentarna većina nestabilna, ona s vremena na vrijeme stane potpuno, a onda pod pritiskom EU i međunarodne zajednice dođe do popuštanja i nađu se kompromisna rješenja. Ovaj put to nije slučaj, a to nije jer su nedavno bili EU parlamentarni izbori i zato što se upravo ovih mjeseci mijenja specijalni predstavnik EU, i sve to treba da se uklopi i harmonizira, a uz sve to imali smo još odbijanje od strane vodstva RS uslova koji su bili predviđeni da bi se dobio grant od 70 miliona eura i popuštanje odgovornosti odnosa u smislu odgovornosti prema integracijskom procesu od strane nekih kantona.

Ko je krivac?

Teško je odrediti krivca imenom i prezimenom, mada se zbog onog šta se dešava zadnjih godina, pa i zadnju deceniju se taj krivac identifikuje tako što je u pitanju vodstvo RS, SNSD-a. Blokiraju institucije države BiH često, potežu donošenje odluka i zakona u NSRS-u koji derogiraju državu BiH i njene nadležnosti, potežu druga pitanja, među njima i otcjepljenje RS. Sve je to na neki način utjecaj na usporavanje eurointegracijskog  procesa BiH. Ali treba reći i to da u BiH otkako smo dobili status kandidata i prelazimo u pregovore nemamo bitnijih promjena u parlamentarnoj strukturi u smislu u kojoj je to bilo u Hrvatskoj, Češkoj, Slovačkoj itd. Sve su imale visok stupanj saglasnosti za projekte i reforme.

Integracija BiH u EU nije pitanje samo za vladajuću većinu i opoziciju, to je pitanje za sve. Saradnja opozicije i vladajućih stranaka u parlamentima mora da se dogodi, izvede, sada je uopšte nema, to je neko naslijeđe iz ranijeg vremena.

N1

Ima li suradnje s akademskom zajednicom?

Pejanović je kazao i kako su programi istraživanja koje je sprovela akademska zajednica, a u kojima su učestvovali osim domaćih i strani istraživači, pokazala kako BiH ima perspektivu u postizanju članstva u EU i to kroz ubrzani proces, a da bi se on dogodio potrebne su institucionalne promjene koje mogu postići zajedno opozicija i vladajuće stranke u Parlamentu BiH.

“Moramo iskoristiti uporedne modele, sve zemlje u pregovorima su mijenjale ustave i donosile europsku klauzulu u ustav, ona je omogućavala da svi zakoni koji prenose pravnu stečevinu EU idu po uhodanom procesu i donose se ubrzano, da se isključi svaka blokada, osigura jedinstvo – mi nismo ni blizu toga“, naglasio je Pejanović.

Također ističe kako BiH, kao postsocijalistička i postklonfliktna država, prema odredbama Dejtonskog sporazuma ima i specijalnog predstavnika EU čija je uloga pomaganje procesa EU integracije. “Mislim da je vrijeme da specijalni predstavnik EU inicira donošenje reformske agende za svaku godinu koja podrazumijeva donošenje zakona, akata, po ubrzanoj proceduri i da bude jedinstvena i za specijalnog predstavnika i za vladajuću i opozicijsku strukturu“, dodaje.

Kako će se riješiti izmjene Izbornog zakona s obzirom na razmimoilaženja u stavovima među stranakama, i hoće li reagovati visoki predstavnik?

Što se tiče Izbornog zakona koji treba da udovolji zahtjevima HDZ-a, to se ponavlja deceniju i ponavljaće se možda još deceniju, ti zahtjevi ne mogu biti izvan europskih standarda, mnogo toga fali, jedno od pitanja koje niko neće da otvara, a to je da kod nas zakonom nije regulisano dokad se mora konstituirati parlamentarna većina nakon izbora. Ako se ne uspostavi (do zadanorg roka) moraju se održati vanredni izbori, ako bi se i ova razvalila šta bi to značilo u drugim demokratskim zemljama – bili bi izbori, mi smo to isključili zakonom. Uz pomoć međunarodne zajednice naći će se rješenja, ima nešto u HDZ-ovim zahtjevima što se može prijhvatiti, ali ne može se ići u dalju etnicizaciju prostora, interesa i zakona.