Penzioneri, studenti i radnici: Zenica se bori protiv rastućih troškova života

Na protestima svi, mladi i stari, studenti i penzioneri. Problema je svima, kažu, preko glave. Kako preživjeti mjesec sa minimalnom penzijom. To je razlog zbog kojeg u 78. godini Zlata Husković opet hoda zeničkim ulicama i nada se boljem životu. Isto je radila na velikim demonstracijama koje su 2014. bile širom Bosne i Hercegovine.

Zlata Husković, Zeničanka:

"Ja ima 572 marke penzije, evo sad trebam dignuti tri metra drva, pisati preko penzionera, to je 74 marke na pola godine ako mi dadnu. Ja da sine neću ovo doživjeti, ja kažem, bila sam u Titino vrijeme, bilo je lijepo, nije bilo ovako ovoga divljanja. Ali eto uz Božiju pomoć, čovjek se bori do zadnjeg trena."

Hasan, Zeničanin:

"Cijene su prvenstveno, ovaj narod više ne može trpiti, ovo je stvarno užasno, do čega su nas doveli da penzioner nije u stanju od prvog do petog a kamo li čitav mjesec. Moj penzija je 573 marke, ima nas dvoje, ja i žena, oboje po 570 pa nekako se krpimo, da izvinete na izrazu."

Zeničani se nadaju da će probuditi i ostatak države. Grad s mnoštvom problema. Nisu samo visoke cijene, inflacija ono što ih je natjeralo na ulice. Evo šta kaže nekadašnji zdravstveni radnik:

Sifet Gorić, Zaničanin:

"Koliko je ljudi obolilo u zadnjem periodu od teških bolesti, karcinoma, zrak u Zenici, druga stvar, ovi naši kažu realni sektor, to je nerealni sektor, ja ne znam zašto ga zovu realni kad je on nerealan, te žene koje rade za šesto maraka, ili su radile do prije par mjeseci, godišnjeg nemaju, slobodno nemaju, psiha je, nervoza je, nepravda je mnoge ljude otjerala iz naše BiH, mnogi ljudi su oboljeli."

Da se bore, odlučili su i mlađi Zeničani. Studenti. Njihovi fakulteti postali su ogroman teret za roditelje, stoga su mnogi već tokom studija, prinuđeni tražiti poslove. Stanirana ili dom, prehrana, knjige, sve košta znatno više nego ranije. Nadaju se da će mirna šetnja dati rezultate, ali u neke drastične mjere studentske populacije, poput oni u Srbiji, ne vjeruju.

Eda Valentić, studentica iz Zenice:

"Ja mislim da nema, dosta studenata će odustati od toga jer neko ima bolju situaciju od nekoga drugog, neko će reći ja nemam potrebe da izađem na proteste zašto bih. Ja možda i nemam potrebu ali stojim da podržim sve ostale, Nema solidarnosti među nama, općenito, između penzionera, radnika, studenata, mi smo baš nesložan narod."

Ali se bar Zeničani nadaju da će ostati složni. Možda se iskra nezadovoljstva prenese i drugdje. Nedjelja je, vlasti odmaraju i uživaju u novcu zarađenom od građana. No, ne trebaju biti mirni, poručuju Zeničani, jer od okupljanja, bar za sada, nemaju namjeru odustati.

Majda Ibraković, grupa Zenica ustaje:

"Idemo na ulice jer ulice su naše, danas su ulice naše i pokazujemo svijetu da je tako i da to treba da bude tako. Sve je naše i institucije i grad i sve ali danas smo na ulici da pokažemo kako treba da se izbori pravda."

Ovo je Zenica i nakon što je protest zvanično završen. Na ovim kolicima za bebu, koja uredno spava, piše vrtić je 700 maraka za mene i za brata, to jedva zarade mama i tata.

U nadi da će se uskoro sresti na istom mjestu, u još većem broju, Zeničani su se oprostili od današnjeg protesta, simbolično, sa svima nama dobro poznatom pjesmom - Bolji život.