Rat u Ukrajini je u ključnom trenutku, koji bi čak mogao biti opasan za ovu zemlju, kaže bivši direktor Centralne obaveštajne agencije (CIA) u SAD David Petraeus.

Govoreći u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE), penzionisani američki general kaže da je važno da saveznici u NATO-u, posebno zemlje istočne Evrope, nastave da pružaju vojnu podršku Ukrajini.

Prema njegovim riječima, pobijediti Rusiju nije nemoguće.

“Ukrajinci su dobili bitku u Kijevu, dobili su bitku u druga dva sjeverna grada, Černihivu i Sumiju. Oni, u stvari, mogu da pobijede Ruse“, rekao je Petreus, koji je komandovao američkim snagama u ratovima u Iraku i Avganistanu.

Petreus dodaje da ruske snage imaju manjak u logistici i da su pretrpjele velike gubitke.

Isključuje mogućnost uključivanja snaga NATO-a u sukobe u Ukrajini i predviđa da će rat biti okončan pregovorima.

Ako se rat oduži, kaže Petreus, rizici su veliki. “Sklon sam da mislim da je vjerovatnoća upotrebe oružja za masovno uništenje trenutno još mala”, rekao je on.

Logistika je Ahilova peta Rusije

RSE: Rusija se i dalje suočava sa snažnim otporom Ukrajine tokom više od mjesec dana invazije. Koji su mogući dalji scenariji za ovaj rat?

Petraeus: Prvo, mislim da trebamo analizirati gdje smo bili. Rusija je započela pokušavajući srušiti Vladu (ukrajinskog predsjednika Volodimira) Zelenskog. Njegov glavni cilj bio je preuzeti kontrolu nad Kijevom, zbaciti vladu i zamijeniti predsjednika Zelenskog proruskim predsjednikom. Oni su snažno stigli do Kijeva, s mnogo snaga također iz Bjelorusije, i nisu uspjeli.

Ukrajina je dobila bitku za Kijev, takođe i za Černihiv na sjeveru i Sumi na sjeveroistoku. Sada smo u poziciji tranzicije. Rusi su javno saopštili da to zapravo nije bio njihov glavni cilj, nego da je to Donbas i jugoistočni dio zemlje. I sada usmjeravaju resurse ka jugu, južno od Harkiva, koji dolaze sa istočne strane Ukrajine. Ojačavaju snage koje dolaze van područja koje kontrolišu separatisti oblasti Donjeck i Luganjsk. I pokušavaju da konačno zauzmu cijeli Mariupolj, što bi im omogućilo da te snage okrenu sjeverno i pokušaju da uhvate u zamku ukrajinske snage koje brane linije fronta Donbasa u oblasti pod kontrolom separatista. Tako da je ovo važan, ključni, ali i opasan trenutak za Ukrajinu.

RSE: Ako Rusija uspije na istoku, znači li to da će ostatak Ukrajine tada biti ranjiviji?

Petraeus: Ne mislim tako. Mislim da su Rusi prilično ograničeni u onome što mogu postići. Ahilova peta za njih je uvijek nedostatak logistike, drugim riječima, kada su daleko od željezničkog sistema ili luke, njihova logistika je vrlo, vrlo skromna u odnosu na našu logistiku. Oni uglavnom mogu imati četvrtinu onoga što imamo mi. Imamo vrlo značajnu logistiku, možemo se kretati na velike udaljenosti bez fiksnih baza. Oni su spojeni na željezničke sisteme. Kada su u blizini željeznice, jako su dobri, ali kad je napuste, kao što smo vidjeli, onda nemaju adekvatno snabdijevanje hranom, gorivom, municijom, medicinskom opremom i drugim za svoje snage. To svakako ima ogroman uticaj na moral vojnika. Naši vojnici u Iraku i Afganistanu znali su da će, ako budu ranjeni, u roku od jednog sata – zlatnog sata – biti prebačeni u prvu poljsku bolnicu, i njihova stopa preživljavanja bila je preko 90 posto. Dakle, sve ima veze s onim što se događa u tom zlatnom satu. Sve to se ne vidi kod ruskih snaga.

Pomogle bi odbrambene rezerve istočnoevropskih zemalja

RSE: Dakle, mislite li da Ukrajinci mogu nastaviti pružati otpor?

Petraeus: Mislim da mogu. Ovo je kao neka vrsta utrke i zavisi od sposobnosti Ukrajinaca da brzo krenu prema jugu, da se fokusiraju na ono što dolazi s istoka, s jugoistoka, i iz Mariupolja. Zavisi i od toga što ćemo mi uraditi. Ne mislim samo na Sjedinjene Američke Države, nego na sve zemlje NATO-a zajedno, posebno one istočnoevropske zemlje koje imaju protivvazdušnu odbranu, sustave za lansiranje projektila, artiljeriju i municiju za sve što je kompatibilno sa onim što Ukrajina ima.

RSE: Do sada su saveznici u NATO-u podupirali ukrajinsku vojsku, ali nisu uključeni u sukob. Mislite li da će se ista strategija nastaviti?

Petraeus: Da. Glavni tajnik NATO-a (Jens) Stoltenberg i takođe (američki predsjednik Joe) Biden i drugi čelnici procijenili su da bi bilo rizično i uz mnogo nepoznanica da – recimo – američki i ruski avioni lete u istom vazdušnom prostoru.

Zapravo, znam što bi se dogodilo, ruski bi se avioni oborili, uništili bismo i ruski sustav protivvazdušne obrane. Ali ono što ne znamo je kako bi Rusija reagovala. Mislim da je razumno da netko ko sjedi na čelu američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost ili NATO-a kaže da je to veoma rizično, ne znamo gdje završava.

Zato mislim da nije nerazumno reći da se Ukrajinci bore vrlo efikasno, vrlo herojski, vještinom i kreativnošću, hrabrošću i efikasni su u tome; ono što trebamo mi učiniti je pomoći im. Ovo je njihova borba, oni su na to spremni i jednostavno trebaju sredstva za to.

Ono što mi treba da uradimo je da ono što im je najpotrebnije, zemlje istočne Evrope trebaju očistiti svoje odbrambene rezerve i ponuditi sve što imaju Ukrajini, to bi bilo od pomoći.

Američke vojne snage na terenu nisu opcija

RSE: Kako vidite kraj ovog rata?

Petraeus: Mislim da će kraj biti neka vrsta rješenja koje će se postići pregovorima. Inače, nije nemoguće da Ukrajina porazi Rusiju. Ukrajinci su dobili bitku u Kijevu, dobili su bitku u druga dva sjeverna grada, Černihivu i Sumiju. Oni bi, zapravo, mogli poraziti Ruse. Treba prvo zaustaviti Ruse i onda krenuti na njih, jer su na neprijateljskoj teritoriji. Rusi očigledno nemaju podršku Ukrajinaca. Što god su imali, izgubili su, zbog zvjerstava i užasnog odnosa prema lokalnim zajednicama. Svi ih mrze.

Ja sam bio u invaziji, bio sam general s dvije zvjezdice kada smo izvršili invaziju na Irak. Iračani su nam pljeskali kad smo stigli. Nisu voljeli njihovog predsjednika Sadama Husseina, njegove sinove ubojice i njegov kleptokratski režim. Ne mogu zamisliti invaziju na zemlju u kojoj te svi mrze. I ako prije nisu mrzili Rusiju, siguran sam da je mrze sada, zbog užasnog načina na koji postupaju s ljudima, uključujući zločine i ratne zločine koji su počinjeni u Buči. I, siguran sam, saznat ćemo o još mnogo počinjenih zločina u Mariupolju i u nekim drugim gradovima iz kojih Rusi odlaze.

RSE: Možete li zamisliti da se SAD uključe u događaje u Ukrajini u nekom trenutku?

Petraeus: Ne. Ne sa vojnim snagama na terenu. Ne očekujem da će se to dogoditi. Mogu zamisliti neku vrstu OSCE-ovih, ne mirovnih nego posmatračkih snaga u nekom trenutku, ukoliko bude nekog rješenja ako dođe do pregovora.

Ono što mislim da bi se moglo dogoditi, a evo kucam u drvo dok ovo govorim, je da bi Ukrajinci mogli zaustaviti Ruse koji dolaze s istoka i Donbasa i Mariupolja, da ih odbiju kao što su to činili oko Kijeva. Podsjetiću, Rusija je već angažovala preko 70 odsto raspoloživih snaga. Znamo da idu u Gruziju, Siriju, istočni vojni disktrikt, Vagner grupu, Afriku i svuda gdje mogu naći plaćenike koji bi se borili. Oni su očajni. I ako se ovaj skromni napredak koji su ostvarili u istočnoj Ukrajini može zaustaviti i potom preokrenuti, tada bismo mogli vidjeti podsticaj za rješenje putem pregovora. Sada su obje strane počele taj proces pregovaranja, ali vjerujem da se nijedna neće usaglasiti, sve dok postoji šansa za osvajanjem veće moći na bojnom polju.

RSE: Kako bi mogao izgledati sporazum?

Petraeus: Već vidimo neke elemente. Ukrajinski pregovarači su stavili na sto da bi Ukrajina odustala od napora da se pridruži NATO, da bi išli kroz proces koji bi vjerovatno uključivao referendum, jer je neophodno da se promijeni Ustav. Oni se ne bi odrekli mogućnosti (ulaska u) EU i insistirali bi na bezbjednosnim garancijama. Samo su tri članice Savjeta bezbjednosti koje mogu da budu garanti, jer ni Rusija ni Kina, po svemu sudeći, ne bi garantovale suverenitet Ukrajine, pa bi trebalo da bude: SAD, Velika Britanija ili Francuska. I moglo bi biti pregovora o Krimu, kao zakup na 99 godina za jedan dolar godišnje, ili tako nešto.

Ne mislim da Ukrajina zamišlja da će vratiti Krim. Donbas je malo drugačiji, mislim da ćemo morati da vidimo kako će se tamo odvijati bitka. Ali, čak i tu može biti dogovora.

Veliki rizici dugotrajnog rata

RSE: Šta su rizici ako ovaj rat potraje?

Petraeus: Rizici su veliki. Nastaviće se razaranja, stradanja ljudi, materijalna šteta, ekonomski gubici i u globalnom sistemu, jer 30 do 35 procenata izvoza pšenice dolazi ili iz Rusije i Ukrajine. Zatim imaju ječam, kukuruz, razne metale, tu je i đubrivo koje dolazi iz Rusije. Uticaj na različite sektore globalne ekonomije je značajan, ako na primjer bojkotujete rusku sirovu naftu ili prirodni gas, i tu postoje posljedice. Tu je i šteta za rusku ekonomiju, takođe, koja će se teško oporaviti.

Činjenica je da veliki naftni proizvođači neće više pomagati ruskom bušenju u Sibiru, oni su otišli i neće se vraćati. 500 kompanija iz SAD su se ili potpuno povukle ili su na neki način smanjile aktivnosti u onome što su radili u Rusiji. Neki se možda vrate, drugi će ostati zatvoreni, tako da je i tu enormna šteta. Rusija je u boljoj poziciji od bilo koje druge zemlje da se suoči sa ovim sankcijama jer postoji nešto što je ostatku svijeta zaista potrebno: prirodni gas, nafta, ugalj, paladijum, nikl, bakar i još mnogo toga. Ipak, ovo će imati ogroman uticaj na one koji su manje srećni u Rusiji.

I mislim da će se tokom vremena, početna podrška Putinu, kojoj pomaže televizija koja potpuno podržava to što Rusija radi, mislim da će se promijeniti. Ne možete imati 15.000 Rusa koje vraćaju kući u mrtvačkim kesama. Ovo je više nego u Afganistanu, ovo je vjerovatno najmanje četiri puta ako ne pet puta više gubitaka nego što smo mi imali u Iraku za 20 godina. Imali smo teške gubitke, bio sam tamo komandant, ne mogu ni zamisliti izgubiti 15.000 vojnika u pet sedmica. To je zaprepašćujuće.

RSE: Neki američki zvaničnici kažu da se ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu ne govori istina o ratu u Ukrajini. Šta mislite o tome?

Petraeus: Siguran sam da ljudi nisu srećni da donose loše vijesti Vladimiru Putinu. To je žalosno. To je neizbježno, ali se dešava. On zna što je bio početni cilj, da zbaci vladu i zamijeni Zelenskog sa proruskim liderom, to se nije desilo i neće se desiti. Oni povlače snage iz Kijeva, Černijeva i Sumija, i tu su zaprepašćujuće brojke o gubicima, ne možete sve to spinovati zauvijek Vladimiru Putinu.

Srebrenica momenat

RSE: Šta raniji ratovi koje je Rusija vodila pod Putinom govore o ovome?

Petraeus: Kako su dobili rat u Čečeniji? Uništili su Grozni. Samo su ga uništili i istjerali stanovništvo. Šta su uradili u Siriji? Nisu imali trupe na zemlji nego specijalne i vazdušne snage i uništili su Alepo, grad sa više stanovnika od Kijeva, i onda ga raselili. Razlika je u tome što niste imali cijeli svijet fokusiran i stotine hiljada mobilnih telefona koji sve to snimaju. Ako možete da prođete kroz javno dostupne informacije, Twitter i ostale društvene mreže, možete da razumijete šta se dešava i mislim da je ovo prvi rat u kojem se to dešava i prvi rat u kojem vidite, posebno SAD, kako uzima obavještajne podatke i čini ih javnim na način da se ne otkrivaju izvor i metod. Konstantno pokazujemo što Rusi rade, i predviđamo šta će uraditi, što i rade, iako su rekli da neće.

RSE: Vidite li rizike da bi se ovaj konflikt mogao preliti van ukrajinskih granica?

Petraeus: Mislim da ne u velikoj mjeri. Mislim da bi oblasti unutar Rusije mogle biti targetirane, kao što smo vidjeli u slučaju depoa sa gorivom, još nije potvrđeno da je to učinjeno ukrajinskim helikopterom za specijalne operacije. Mislim da bi se više takvih slučajeva moglo desiti, Rusija ne bi trebala misliti da može neograničeno nanositi štetu Ukrajini, a da se to ne desi i na njenom tlu. Ponavljam, vidjeli smo kako je neadekvatna njihova odbrana, nisu uspjeli da zaustave konkretno taj napad. Vjerovatno ga nisu mogli ni detektovati, a kamoli odgovoriti na njega.

RSE: Nuklearno oružje?

Petraeus: Upotreba oružja za masovno uništenje bi bilo vanredno, ne samo nesavjesno sa moralne strane, nego bi iz Putinove perspektive bilo nevjerovatno glupo. Jer, koja god zemlja na svijetu da poriče ovo što Rusija čini, žmuri na jedno oko i pokušava da je podrži, to se ne bi moglo previdjeti. Kao što je jedan zvaničnik kazao, osim što Rusija tako jača svoje prijetnje, ne vidim ih kako koriste oružje masovnog uništenja. Ali, postoji rizik, ako je prije bio na nuli, sad je veći od nule. Ljudi koji se time bave rade na planovima u slučaju najcrnjeg scenarija u odbrani, bezbjednosti i obavještajnoj zajednici. Zna se da naš Savjet nacionalne bezbjednosti ima timove koji rade na potencijalnim scenarijima. Ali, sklon sam da vjerujem da je vjerovatnoća tog scenarija u ovom trenutku niska.

RSE: Ali, znamo da je Putin za mnoge stvari kazao da ih neće uraditi, pa ih je uradio.

Petraeus: Naravno. On jeste koristio hemijsko oružje, Navaljni je skoro ubijen. Koristio je nervni agens dva puta, bio je slučaj u Velikoj Britaniji. Da, riječ o nekome ko nema moralne skrupule i ko je nemilosrdan, ali takođe mislim da on nije toliko glup da ne bi mogao predvidjeti kakav bi moralni bijes u tom slučaju izazvao. Mislim da se primičemo momentu koji bi mogao skrenuti ka “Srebrenica momentu”.

RSE: Što pod time mislite?

Petraeus: Sjetite se da se SAD nisu miješale u Bosni dok se nije desila Srebrenica. Moralni bijes širom svijeta je bio tako veliki da je natjerao SAD da konačno preduzme akciju. Time ne mislim da bi SAD trebale da preduzmu direktnu vojnu akciju, ali mislim da bi trebali prekinuti svaki lanac koji hrani bilo koju rusku industriju i sankcionisati svaki njen dio. Ne želim da ovo zvuči kao pretjerivanje, ali znate onu “rađe umrijeti od gladi nego jesti rusko žito”, jer moralni bijes bi bio tako veliki. A ako bi upotrijebio oružje za masovno uništenje, ne mogu zamisliti šta bi bio odgovor.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad