Obilježena je 29. godišnjica sjećanja na genocid u Srebrenici. O kulturi sjećanja, kao i o komemoraciji posvećenoj žrtvama Srebrenice kojom je obilježen Međunarodni dan sjećanja u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u New Yorku, za N1 je govorio prof. dr. David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida na Univerzitetu Southern Connecticut i članom Upravnog odbora Programa studija genocida Univerziteta Yale.

Na početku gostovanja profesor Pettigrew je izrazio saučešće porodicama žrtava srebreničkog genocida, kazavši kako je u mislima sa onima koji se sjećaju žrtava.

Rezolucija o genocidu u Srebrenici, koju je nedavno usvojila Generalna skupština UN-a, a kojom se 11. juli uspostavlja kao Međunarpodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici ima historijski značaj, ističe, i dodaje kako je dokument važan jer nudi zvaničnu podršku preživjelima. Naglašava kako je neophodno podizati svijest o genocidu i njegovati kulturu sjećanja, kako bi se pruži ootppor negiranju. Smatra da su u tom kontekstu i rezolucija kao i jučerašnja komemoracija u zgradi UN-a jako važni.

Izdvojio je jučerašnji govor Almase Salihović, sa komemoracija u UN-u, te istaknuo važnost toga da preživjeli pričaju istinu o onom što se dešavalo i za druge da im daju podršku na tom putu, kako bi istina došla do najšire javnosti. Dugotrajana je strategija, smatra, da se ovaj problem riješi na obrazovnom nivou, da se uvede kultura sjećanja, utvrde činjenice, promovira istina i podiže svijest.

A kako se boriti protiv negiranja genocida, s obzirom da i danas postoje političari, konkretno iz susjedne Srbije i bh. entiteta Republika Srpska, koji negiraju genocid, i činjenice da na nivou cijele BiH ne postoji dan sjećanja?

“UN-ova Rezolucija je upravo zbog toga itekako važna, ali i komemoracija od jučer, kako bi se pružio otpor negiranju. Mislim da postoji potreba da Rezolucija dobije svoju svrhu, svoje pravo značenje, a komemoracija od jučer mora imati svoj značaj, dok pravo na istinu i memorijalizaciju mora ići šire od Srebrenice, na prostore gdje su počinjena zlodjela. I preživjeli moraju imati pravo na sjećanje“, naglasio je, navodeći primjere Kalinovika i Prijedora, gradove u RS-u, gdje memorijalizacija trenutno nije dozvoljena.

Pojašnjava kako se radi o procesu promjene kulture na terenu, sugerišući kako Ured visokog predstavnika mora pokrenuti inicijativu uklanjanja murala Ratku Mladiću u Kalinoviku, kao dio tog procesa.

“Ovo su konrketne kulturne inicijative koje će dovesti do promjene u kulturi i da se uspostavi dugotrajna kultura sjećanja“, zaključuje Pettigrew.

Na pitanje da li ovaj proces predugo traje, s obzirom na trajanje sličnih procesa u historiji, konkretno nakon Drugog svjetskog rata, Pettigrew odgovara kako je teško porediti historijske procese, ali da se može reći da se poduzimaju jansi koraci i da to rade i međunarodna zajednica i visoki predstavnik, kako bi se promijenila upravo ta kultura.

Smatra kako je Memorijalni centar Potočari i rad visokih predstavnika dobar model kako bi se trebalo postupiti i u drugim sredinama, kao što su Kalinovik i Prijedor.

“Još nešto ne smijemo zaboraviti – čini mi se da nismo vidjeli krivične progone za one koji negiraju genocid i to je nešto što se mora sada poduzeti kako bi se stvorio temelj za budućnost sjećanja, pravde, demokracije“, ističe.

Profesor se osvrnuo i na nedavno održani ‘svesrpski sabor’ upozorivši kako taj događaj nosi sličnu ideologiju ‘Velike Srbije’

“Ali važno je da OHR i Ambasada SAD-a javno kažu da osuđuju ciljeve ‘svesrpskog sabora’. Mislim da nam trebaju snažnije akcije, sankcije, Bonske ovlasti, i kad razmišljam o analizi tranziscijske pravde, mislim da se moze odgovoriti na kulturnom nivou na terenu, da se pozove na promjenu narativa, čime se omogućava sjećanje, memorijalizacija i da se spriječi slavljenje ratnih zločinaca. Postoji potreba za snažnijim sankcijama, za snažnim osudamao ovih akcija“, podvukao je.