Danima nakon stravičnih napada koji su potresli ne samo Srbiju, nego cijelu regiju - moramo pitati da li restriktivne mjere donesene preko koljena povećavaju sigurnost ili šalju poruku da su svi ugroženi? Kako se to uopšte uči empatija u svijetu gdje se na TikToku slave, između ostalog, i ratni zločinci? Sa kime bi djeci bilo najlakše razgovarati ako je mnoštvo škola u Bosni i Hercegovini bez jednog jedinog psihologa? Šta nam o poduzetim potezima mogu reči stručnjaci iz polja kriminalistike, šta psiholozi, šta oni koji izučavaju medije?

Da li slavimo kulturu nasilja? Kako smo došli ovdje gdje jesmo, i šta nas to, primjerice, razlikuje od zemalja Skandinavije ili Evrope? Na kraju – vreba li iz odgovora na tragediju u Srbiji nova, posebna opasnost? Niz je dilema, a u emisiji Novi dan na N1 upitali smo ovo Anidu Sokol iz Media Centra iz Sarajeva, Srđana Vujovića, doktora kriminoloških nauka, i Dragicu Pavlović-Babić, profesoricu na Odjeljenju za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Pishologinja ne vjeruje u kratkoročne i one mjere koje možemo poduzeti tek tako – ‘na brzinu’.

“Situacija zahtjeva da se svi vratimo u klupe i učimo važne lekcije o međusobnoj komunikaciji i uvažavanju onoga preko puta vas. To je dug proces. Mora učiti i policija. I ljekari. I psiholozi. Najvažnije od svega – đaci”, započela je Pavlović – Babić.

Sa time da donošenje mjera čisto da bi se iskazala reakcija neće biti od naročitog doprinosa – saglasan je i doktor kriminoloških nauka Srđan Vujović – koji, govoreći na osnovu istraživanja – podcrtava kako su reaktivna i preventivna djelovanja među državama Zapadnog Balkana slična.

“Nakon ubistva Denisa Mrnjavca postavljeni su policajci na tramvajske stanice – jer se ubistvo dogodilo u tramvaju. Oduzimanjem oružja u Srbiji i stavljanjem moritorija na kupovinu i dozvole – šta ćete doprinijeti? Samo pratite u narednom periodu širenje crnog tržišta oružja”, upozorava stručnjak.

Mjere ne smiju dolaziti iz domena sile – jedan je od niza zaključaka sagovornika N1.

“Nekima prisustvo policije u školama ulijeva povjerenje. Za većinu, poruka je potpuno drugačija! Ako vidim naoružanog policajca u uniformi, to za mene znači: ‘Ugrožen si! Nešto ti se sprema, sakrij se, nestani!’. To je mjera koja može da poveća osjećaj ugroženosti”, stava je psihologinja.

Ponovo, ovakav stav dijeli i stručnjak za kriminalistiku. Podcrtava – veći broj policajaca na ulicama neće riješiti problem.

“Zemlje Balkana, u odnosu na, primjerice, zemlje Skandinavije, imaju dva puta više policajaca u odnosu na 100.000 stanovnika. Nivo osjećaja sigurnosti je u skandinavskim zemljama neuporedivo veći kod nas”, primjetio je.

“Podatak koji zavrjeđuje bunt i izlazak na ulice”

Drugim riječima – reforma se mora raditi, ali ne ‘na pamet’. U suprotnom, može biti itekako kontraproduktivna.

S druge strane, dodaju – kada su u pitanju obrazovne reforme – njegovanje socijalnih i emocionalnih vještina postaje veoma važan cilj, pa čak i prioritet u svijetu. Škole i na Balkanu moraju poprimiti ambijent koji će podržavati ne samo intelektuelni razvoj, nego opšti rast mladog čovjeka. Natavnici će u tome imati najvažniju ulogu.

“Ovome ću samo dodati da, prema nepotpunim podacima, veliki broj škola u Bosni i Hercegovini koje imaju preko 1.000 učenika, nemaju uopšte psihologa. To je podatak koji zavrjeđuje bunt i izlazak na ulice”, mišljenja je Vujović.

Ujedno, dodao je, moramo se zapitati u koga to zapošljavamo u obrazovni kadar, policiju, medije…

“Korupcija je put u smrt”, naglasio je Vujović.

No, i ono čemu su djeca izložena u svoja četiri zida, držeći telefon u rukama ili gledajući TV – posebna je opasnost.

“Nedavno je objavljeno istraživanje o glorificiranju ratnih zločinaca na TikToku. Toliko je takvog sadržaja, a dostupan je djeci!”, upozorila je Anida Sokol.

“Od najranije dobi se moramo učiti stati u cipele drugih”

Osim o potezima onih velikih, govorili smo i o njihovom odnosu prema vlastitoj djeci.

Psihologinja naglašava: Iskrenost je najvažnija. Djeci ponekad moramo priznati da smo i sami zbunjeni. Biti tu, biti partneri – ali ujedno i znati da razgovor njima neće nužno uvijek prijati i neće ga željeti, što je također sasvim legitimno, pa ih stoga ne treba uvijek ni privoljavati.

Tu su i savjeti da pratite svoje dijete na ljudski način: Gledajte mu/joj neverbalne signale, otvorite oči jedni za druge, gledajte se i slušajte – jer empatija je životna vještina koja se uči od najmanjih nogu. Od najranije dobi se moramo učiti stati u cipele druge osobe i zamisliti kako je to biti on ili ona.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad