Uloga društvenih medija (Twittera, Facebooka i drugih) u svrhu kreiranja poželjnih političkih stavova je sve snažnija na Balkanu. Sredstva za manipulaciju i okupljanje mase sada su veoma jeftina, a političke organizacije i njihove interesne grupe služe se vlastitim profilima, putem kojih kreiraju poželjnu društvenu atmosferu. Cilj je postići željeni ishod. U tu svrhu u pogonu su i brojni tzv. lažni nalozi ili botovi. Oni također šire propagandu, a imena tek rijetkima znamo.

No, evo šta struka kaže. Michelle Nguyen u svom članku pod naslovom „Uloga Twittera u politici“ objavljenom u The Northwestern Business Review primijetila je da se Twitter pojavio kao ključna platforma na kojoj svako sa mobilnim telefonom može da se uključi u politički diskurs. Napomenula je da televizijska reklama može koštati milione, ali jedna objava može doprijeti do istog broja ljudi – jednako brzo – za manje novca.

Naučnici se danas bave ovom temom jer smatraju važnim da se osvijetle načini na koji se različite interesne grupe služe društvenim mrežama. To je potaknulo grupu autora da napišu, još prije pet godina članak Political polarization on twitter: Implications for the use of social media in digital governments.

“Društveni mediji privlače značajnu pažnju zbog svog potencijala da povećaju polarizaciju političkih stavova. Online medijske platforme potiču stvaranje mreža među ljudima sa sličnim uvjerenjima”, piše u članku Souman Hong objavljenom na Harvard.edu.

Rezultati istraživanja, tako, pokazuju da osobe s ekstremnim ideologijama i stavovima koje objavljuju na mrežama općenito privlače veću publiku za razliku od onih umjerenih.

“Pozivamo se na efekat ‘eho komore’ društvenih medija: poruke koje odražavaju ekstremne stavove će vjerovatno biti zapažene i cirkulirane u javnosti”, stoji u članku.

Istraživači su naveli zabrinutost u vezi s tim da sve više podijeljena javnost, što se izražava putem društvenih medija, može utjecati na procese vladinih odluka vlasti jer “postoji mogućnost da kreatori vladinih politika, koji se oslanjaju na podatke društvenih mreža, možda daju veću težinu ekstremnim ideologijama jer se čini da njihovi zagovornici imaju veću popularnost na mrežama”.

Preporuka naučnika ovog istraživanja je da institucije i vladini subjekti moraju razviti proces za prikupljanje šireg spektra mišljenja javnosti i istovremeno jasno razlučiti koji glasovi predstavljaju ekstremne/radikalne stavove. Jer očito je da princip “što radikalnije, to korisnije” nailazi na plodno tlo, međutim – to dugoročno nanosi nesagledivu štetu društvu i dobro je radikalnost raskrinkati i skinuti maske botovima.