Krajem prošlog mjeseca finalno je usvojen Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH, koji je usklađen sa propisima Evropske unije. Fokusiran je na jačanje transparentnosti i otvorenosti javne vlasti, slobodnom i besplatnom pristupu informacijama, pravovremenom i tačnom objavljivanju, te jačanju odgovornosti institucija BiH u ovom procesu. Tako kažu oni koji su ga usvojili, no mišljenja stručnjaka, novinara i aktivista su podijeljenja. Smatraju da su političari zadovoljili formu i EU, ali suštinu ne.
Srđan Traljić, portparol Transparency International BiH, u razgovoru za N1 kaže, da su oni jedna od organizacija u BiH koja ima najviše sudskih postupaka po neprimjenjivanju Zakona o slobodni pristupa informacija. Njihovo iskustvo govori da ministarstva na državnom nivou su za nijansu bolja i transparentnija od ostalih ministarstava na entiteskom, kantonalnom i lokalnom nivou, ali svugdje postoji isti problem kada je u pitanju primjena ovog Zakona, a to je, ističe, neizvršavanje sudskih odluka i nedostatak proaktivne transparentnosti.
“Svake godine provodimo određena istraživanja koja se tiču sredstava, rada javnih preduzeća ili dodjele grantova nevladinim organizacijama ili rada javnih ustanova i slično. Nevjerovatno je da svake godine moramo tražiti informacije koje bi trebale da budu javne i da se nalaze na sajtovima preduzeća i drugih institucija, a to su finansijski izvještaji, revizorski izvještaji, broj zaposlenih i sve one osnovne informacije koje građani treba da imaju o jednom javnom preduzeću, ali i oni koji posluju sa tim preduzećima”, ističe Traljić.
Neprovođenje sudskih odluka
Kada je u pitanju otvorenost, u odnosu na zemlje regije, bh. ministarstva zauzimaju posljednje mjesto iza Sjeverne Makedonije, Srbije i Crne Gore. To pokazuju podaci iz publikacije „Otvorenost izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini“. Otvorenost državnih ministarstava nešto je bolja u odnosu na entitetska ministarstva i u prosjeku iznosi oko 52,78 posto.
Od devet državnih ministarstva, četiri ispunjavaju više od 60 posto postavljenih indikatora, dok samo jedno, Ministarstvo komunikacija i prometa BiH, ispunjava više od 70 posto, a tri državna ministarstva ne ispunjavaju ni polovinu indikatora.
“Iako nije došlo do većeg nazadovanja, evidentno je da ipak ne postoji ni napredak kada je u pitanju otvorenost ministarstava, čemu svjedoči i činjenica da većina ministarstava nije odgovorila na upitnik koji im je poslan u sklopu istraživanja, a jedan dio ministarstava nije odgovorio ni na zahtjev za slobodan pristup informacijama”, navodi se u publikaciji.
S obzirom da se situacija nije značajno promijenila u odnosu na prethodno istraživanje, ističe se u publikaciji, i dalje je potrebno unaprijediti iste indikatore kao i prethodnih godina.
“Kod određenog broja ministarstava pretraživač i dalje nije u funkciji, informacije o nadležnostima institucije ili CV ministra, kao ni informacije o platama ili spisak javnih službenika i dalje nisu dostupne. Potrebno je unaprijediti i budžetsku transparentnost i transparentnost javnih nabavki, kao i interakciju sa građanima”, zaključuju u publikaciji koju su objavile nevladine organizacije iz regiona Zapadnog Balkana – Centar za demokratsku tranziciju (CDT) iz Crne Gore, Metamorfozis fondacija iz Sjeverne Makedonije, Partneri za demokratske promene Srbija (Partneri Srbija) i Udruženje građana “Zašto ne” iz Bosne i Hercegovine koji razvijaju svoj analitički instrument – Regionalni indeks otvorenosti – koji nam daje pouzdane podatke o tome koliko institucije primenjuju standarde dobrog upravljanja u svom radu.
Kada se govori o državnom nivou, iz Transparency International BiH ističu da imaju posebno negativnih iskustava u pogledu neprovođenja sudskih odluka.
“Nekoliko sudskih sporova imali smo sa Elektroprenosom. Dobili smo dvije sudske presude, jer direktor Elektroprenosa BiH ne želi da nam dostavi informacije o plati, to jeste o ličnom primanju. Mi imamo te podatke za skoro sva preduzeća u BiH. Međutim, on smatra da to ne treba biti javan podatak, iako je mišljenje svih institucija da se to treba objaviti, da građani imaju pravo to znati”, kaže Traljić.
Dodaje, generalno je praksa nepoštivanje sudskih odluka takva u cijeloj BiH.
“Kada sudovi odlučuju, oni nikada neće doslovno napisati nekome da dostavi informaciju, nego će poništiti rješenje kojim se nama odbija pristup informaciji i obrazložiti zašto je to rješenje pogrešno, te naložiti da se donese novo u skladu sa meritumom presude. Međutim, u mnogim rješenjima, koja uslijede nakon presude, imamo to da se ignoriše suština presude i da se ponovo odbija dostaviti informacija i vučemo se godinama sa brojnim institucijama po sudovima da dobijemo neke osnovne informacije o njihovom radu”, priča Traljić, dodajući da je to ono što su oni tražili da se promijeni u novom Zakonu o slobodu pristupa informacijama.
Skrivanje informacija i šutnja prema novinarima
Prema novom zakonu, iz Transparency International BiH, imali su niz zamjerki, a najviše se plaše da će se umanjiti prava građana koja su imali kroz raniji zakon.
“Tamo je proširena lista izuzetaka od primjene tog zakona, tako da naša iskustva koja imamo u dosadašnjem radu sa javnim organima, govore da ćemo za još više informacija biti uskraćeni”, napominje Traljić.
Neki napredak postoji u pogledu proaktivne transparentnosti, ali s obzirom na ovaj broj izuzetaka, dodaje Traljić, ostavlja se mogućnost da se mnoge stvari sakriju od javnosti.
“Također, derogira se Institucija ombudsmena za ljudska prava, uvodi se žalbena komisija pri Vijeću ministara, na koje znamo da politika ima jako puno uticaja”, ističe Traljić i zaključuje da su naši političari shvatili da je potrebno zadovoljiti formu i Evropsku uniju, ali suština koja je problem ovog zakona, ponovo nije riješena.
Novinarka Centra za istraživačko novinarstvo BiH (CIN) Dženita Lutvić, koja se svakodnevno nalazi pred izazovima kako doći do informacija koje su od interesa javnosti, za N1 kaže, informacije o finansijskim navikama državnih ministarstava, ali i drugih javnih institucija, potrebne su svim građanima, jer, napominje, ne smijemo zaboraviti da su to institucije koje upravljaju javnim, to jeste našim novcem, koji imaju obavezu odgovorno i transparentno trošiti.
Novinari CIN-a su u stalnoj komunikaciji sa ovim institucijama u cilju traganja za informacijama koje su od interesa javnosti. Međutim, Lutvić naglašava da ta komunikacija često zna biti mukotrpna zbog skrivanja informacija ili šutnje administracije s druge strane.
“U slučaju kada nam ministarstva odbijaju dostaviti informaciju, mi uvijek nastojimo da se žalbama/pritužbama pravno izborimo za potrebne podatke u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama. Kada je riječ o novcu, komunikacija s ministarstvima se obično zakomplicira i razvuče. Kočnica na koju najčešće nailazimo kada tragamo za nekim finansijskim podacima jeste ta što od nas traže dokazivanje pravnog interesa, koji imaju samo strane u nekom postupku. Međutim, mi u većini slučajeva tražimo podatke od javnog interesa, kao što su, recimo, tenderski podaci i različiti ugovori finansijske prirode koje ministarstva sklapaju sa različitim privatnim firmama. U tom slučaju se pozivaju na zaštitu ličnih podataka ili traže odobrenje privatnih lica kako bi nam dostavili informaciju, što se u većini slučajeva ne desi”, navodi novinarka CIN-a.
Praksa je, dodaje, pokazala da se u ovom prostoru nerijetko otkriju koruptivne radnje koje pojedinci u ministarstvima nastoje sakriti.
“S obzirom na naviku institucija da odbiju dostaviti informacije od javnog značaja i interesa, moramo ih zakonski obavezati da to čine kao što su uradile mnoge zemlje. U cilju suzbijanja korupcije potrebno je osigurati proaktivno objavljivanje informacija koje su u posjedu javnih organa, bez čekanja na zahtjeve građana ili novinara. Ovakav način rada je danas zasigurno olakšan i uz novu tehnologiju i digitalne alate”, kaže novinarka CIN-a.
Kako će novi Zakon o slobodi pristupa informacijama pomoći i kakve promjene predviđa, upitali smo Ministarstvo pravde BiH. Ono što posebno izdvajaju je da bi ovaj zakon trebao značajno otvoriti javnu upravu i učiniti je transparentnijom. Smatraju i da će biti primjetno smanjen broj žalbi, s obzirom na obavezu prokativne objave informacija.
“Propisana su temeljna načela ovog zakona, zatim obaveza proaktivne objave informacije, a što podrazumijeva da će na internet stranicama institucije BiH morati objavljivati i ažurirati redovno informacije iz te institucije, a ti podaci su: imena zaposlenika, njihova radna mjesta, stručna sprema, plaća, strategije, planovi rada, svi opći akti, informacije o finansiranju, planovi rada, izvješća o prihodima, rashodima i sve druge bitne odluke institucija”, pojašnjavaju iz Ministarstva pravde BiH.
Visoke kazne za kršenje Zakona
Značajan iskorak u jačanju transparentnosti institucija BiH je osnivanje Centralnog portala javnih informacija gdje se u elektronskom obliku čine trajno dostupne informacije, omogućava se podnošenja zahtjeva za pristup informacijama elektronskim putem, određeni su kraći rokovi za rješavanje po žalbama i tužbama, obaveza oslobađanja od plaćanja upravnih taksi, jasnije definirana uloga upravnog inspektorata, te je propisana teža odgovornost za one koje krše i zloupotrebljavaju ovaj zakon.
Napomenimo i da svake godine revizor revidira sve institucije, i kada se sve uzme u obzir, iz Transparency International BiH daju ocjenu, da su ministarstva na državnom nivou za nijansu transparentnija, no postoji i tu negativnih primjera. Najviše takvih ima na entitetskom i lokalnom nivou, posebno po pitanju, kako smo i ranije spomenuli, nepoštovanja sudskih odluka.
Ured za reviziju institucija BiH, u izjavi za N1 kaže, da pozdravlja izmjene ZOSPI-ja i njegovo usklađivanje sa zakonodavstvom Evropske unije i međunarodnim standardima, kako zbog evidentne koristi takvih aktivnosti u povećanju odgovornosti u trošenju javnih sredstava, tako i zbog činjenice da će i samom Uredu za reviziju dostupnost zvaničnih informacija i akata institucija BiH olakšati rad (posebno u uslovima niskog stepena digitalizacije javne uprave).
Prema posljednjim revizorskim izvještajima iz 2022. godine, koje institucije su bile naproblematičnije, pitali smo ih. Podaci govore da od ukupno 74 institucije BiH, za njih 21 (ili 28 posto) izraženo je pozitivno mišljenje i na finansijske izvještaje i usklađenost poslovanja. Pozitivno mišljenje, uz skretanje pažnje na aspekte poslovanja koji se odnose na finansijsko izvještavanje i/ili usklađenost, izraženo je kod 40 institucija (ili 54 posto). Ured je izrazio mišljenje s rezervom na finansijsko izvještavanje i/ili usklađenost kod 11 institucija (ili 15 posto). Uslijed ograničenosti obima revizije mišljenje nije bilo moguće izraziti kod dvije institucije (3 posto).
Institucije u vezi sa čijim poslovanjem je izraženo mišljenje s rezervom su Agencija za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH, Granična policija BiH, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Ministarstvo komunikacija i prometa BiH, Ministarstvo odbrane BiH, Ministarstvo vanjskih poslova BiH, Pravobranilaštvo BiH, Služba za zajedničke poslove institucija BiH, Uprava za indirektno oporezivanje BiH, Ured za veterinarstvo BiH i Zavod za izvršenje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera BiH.
Osnove za izražavanje mišljenja s rezervom, ističu iz Ureda za reviziju, se odnose na nepravilnosti uočene u segmentima javnih nabavki, upošljavanja, prikupljanja i naplate prihoda, popisa sredstava i obaveza, realizacije određenih kategorija izdataka, iskazivanja bilansnih pozicija, postupanja prilikom imenovanja na rukovodne pozicije u institucijama BiH.
U konačnici, kako bi novi Zakon o slobodi pristupa informacija i bio učinkovit, nužna je njegova efikasna i dosljedna primjena u praksi, a za one koji ga ne budu poštovali, propisane su novčane kazne, i do 10.000 KM za odgovorne osobe koje budu kršile njegove odredbe, odnosno i do 20.000 KM za one pravne osobe koje ga budu zloupotrebljavali.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!