Među brojnim spasilačkim ekipama iz cijelog svijeta koje pomažu građanima pogođenim razornim zemljotresom na jugu Turske, nalaze se i brojni spasioci iz Bosne i Hercegovine, kojih je oko 150 otputovalo u Tursku i aktivno radi na traganju za žrtvama.

Adi Vrabac, pripadnik Gorske službe spašavanja Kantona Sarajevo, sa timom spasilaca koji predvodi angažovan je na širem području distirkta Antakya, u gradu Hatayu, jednom od najteže zemljotresom pogođenih područja.

U vrlo potresnom svjedočenju za Anadoliju, Vrabac je prenio vrlo teška iskustva tokom akcija traganja za žrtvama najrazornijeg zemljotresa koji je pogodio Tursku u posljednjih 100 godina.

“Situacija je teška. Grad Hatay, gdje se mi trenutno nalazimo, čitav je bukvalno razoren. One zgrade koje su naizgled ostale čitave, imaju vrlo oslabljenu konstrukciju”, pojašnjava Vrabac.

Tim spasilaca iz Sarajeva cijelu noć je radio na izvlačenju žrtava ispod ruševina u Hatayu, a na pitanja Vrabac je uspio odgovoriti u kratkoj pauzi u kampu dok iz AFAD-a čekaju novu lokaciju. Zajedno s njima su i kolege iz Federalne uprave civilne zaštite.

Na pitanje kakva je stanje na terenu, Vrabac odgovara kako je riječ o vrlo teškim i haotičnim situacijama.

“Što se tiče lokaliteta koji je nama dodijeljen, tu za sada nije bilo preživjelih osoba. Jako su teške situacije jer su urušene veliki stambene zgrade. Na našim lokalitetima su uglavnom izvlačena tijela. Nažalost, mi dosad nismo imali sreće da na našem lokalitetu pronađemo ikoga živog”.

Dodaje također kako su oko ruševina u Antakyi i sada brojne porodice, prijatelji koji čekaju da se pronađu njihovi najbliži ispod ruševina, a kakva atmosfera vlada na terenu ponajbolje se razumije iz ovih rečenica:

“Mučni su prizori. S nama u ekipi su ljudi koji su preživjeli rat u BiH, ali zaista mučni su prizori ovdje. Često su to i komadi, nekompletirana ljudska tijela, gdje se nalaze dijelovi jedne osobe, dvije, tri. Tu budu članovi iste porodice, rođaci, zaista teško i upečatiljivo iskustvo. Često ta potraga i neizvjesnost, čini mi se, više ljudima stvara stres nego sam pronalazak.”

Dodaje također kako su oko ruševina još vijek broje porodice, komđije, koji čekaju.

“U Antakiji gdje se mi nalazimo bukvalno je sve iseljeno, niti jedna stambena jedinica nije sigurna za stanovanje. Tu su porodice, tu su prijatelji. Ima dramatičnih situacija. Dođe neka porodica pa govore kako su vidjeli ruku, ljudi su počeli i halucinirati. Opet, Turci kao narod su opet u svoj toj tragediji jako gostoljubivi. Uspijevaju se organizirati. Ovdje sve općenito konfuzno, ali s obzirom na razmjere onoga što ih je zadesilo dobro se drže. Ne dao Bog da se ovo ikome više ponovi”, zaključuje u razgovoru za Anadoliju Adi Vrabac, vođa tima GSS Kantona Sarajevo.

Dva razorna zemljotresa jačine 7,7 i 7,6 stepeni po Richteru u ponedjeljak su pogodila južne dijelove Turske sa epicentrom u Kahramanmarasu.

Broj smrtno stradalih do sada je premašio 18.000, a brojne spasilačke ekipe i dalje predano rade na akcijama potrage i spašavanja ljudi zarobljenih u ruševinama zgrada.

Više od 3.300 ljudi poginulo je u Siriji, dok je više od 5.000 ljudi povrijeđeno nakon niza zemljotresa koji su pogodili Tursku.