U JU Centru za kulturu i mlade Općine Sarajevo jučer je otvorena izložba fotografija posvećena Majkama Srebrenice autora Esada Lukača pod nazivom "Ovdje više ni ptice ne pjevaju".

Sam naziv izložbe “Ovdje više ni ptice ne pjevaju” ima svoju priču, a ona seže iz razgovora sa jednim Srebreničaninom koji je Lukača motivisao da baš njega odabere.

“Došli smo u Srebrenicu u jedno selo na jezeru u kojem živi tek 5-6 ljudi. Na sjelo je bio jedan stariji čovjek sa francuskom crnom kapom. Ime sam mu zaboravio, ali su mi njegove riječe ostale u sjećanju, od prve do zadnje. Pitam ja: ‘Kako živite?’, a on kaže: ‘Mi ne živimo, nema ovdje života. Nisu oni ubili samo ovih 8.500 ljudi čije su kosti smjestili u Potočare i okolo, Bog sami zna gdje. Oni su ovdje ubili život, prijatelju moj. Mi nismo nagrađeni što smo ostali živi, mi smo kažnjeni. Nama su duše ubijene. Mi smo samo kosti koje hodaju i pate se ovdje do kraja života’. Priča mi dalje: ‘Dođu prosjaci iz Srbije i svi prekoskoče Srebrenicu, niko nikad nije stao u Srebrenici da prosi. Dođu Kinezi otvaraju radnje, svi preskoče Srebrenicu, niko ovdje ni plastičnu kašiku nije došao da proda. Završe djeca školu i svi odoše svojim kućama, ne čuje se graja. Ovdje niko u zadnjih 20 godina nije vidio momka i djevojku da se drže za ruku. I još nešto da ti kažem prijatelju moj: Nigdje nema napuštenih kuća kao u Srebrenici i nigdje nema toliko ptica koliko ih ima u Srebrenici. Nekad pred kišu, crni se nebo od lastavica i ne znam kojih ptica, ali ovdje nikad niko nije čuo kako ptica pjeva. Ali znaš li zašto? Ptice kad pjevaju raduju se životu, a ovdje nema života, osjeća to ptica. Prijatelju dragi, ovdje više ni ptice ne pjevaju i ako ima još neko mjesto na ovom dunjaluku koje liči na Srebrenicu, dođi da mi kažeš, ja ću ti se izviniti i reći da nije nama najgore”, prepričao je Lukač razgovor koji ga je ponukao za upečatljiv naziv izložbe.

Brojne fotografije koje prikazuju tugu, bol, gubitak, ali i hrabrost i nadanja okačene su na zidu, a autor se osvrnuo na one, prema njegovom mišljenju, najznačajnije. Crno-bijela fotografija čovjeka koji oplakuje porodicu, klečeći pored tabuta, za Lukača ima posebno značenje.

“U Kravicama u Zemljoradničkoj zadruzi kada je 13. i 14. jula 1995. godine za 24 sata ubijeno 1.313 ljudi, i kada su ih bagerima tovarili na kamione i pokrivali zemljom, ovaj čovjek je slučajno preživio”, rekao je Lukač.

Među fotografijama se nalazi i ona koja prikazuje zelene tabute, pored kojih stoji i jedan kovčeg sa posmrtnim ostacima Rudolfa Hrena, katolika, koji je ubijen u genocidu u julu 1995. godine, a 2010. godine ukopan među hiljadama muslimana u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.

Profesor Mirko Pejanović, bivši član ratnog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, na otvorenju izložbe je izrazio nadu da će ove fotografije obići mnoge bh. gradove.

“Eso je stalno nosio svoj aparat i bilježio ono što mi ne bismo vidjeli. Ove fotografije govore o jednom vremenu, bolu i stradanju, a zovemo ga genocid u Srebrenici”, kazao je Pejanović.

Prisutnima se obratio i direktor JU Centra za kulture i mlade Općine Centar Sarajevo Ernis Šljivo. Podcrtao je da izložba ima za cilj podsjetiti nas na neopisivu tragediju koja se dogodila prije više od dvije decenije.

“Fotografije su snažan način da prenesemo emocije, da ovjekočimo trenutke i sačuvamo historijske događaje. Gledajući ove fotografije suočavamo se sa neizmjernom ljudskom patnjom, vidimo očaj majki koji tragaju za svojom djecom, vidimo izgubljene poglede preživjelih, ali i hrabrost onih koji su preživjeli i pakao koji svjedoče kroz svoje iskustvo”, istaknuo je Šljivo.

Autor izložbe je zaključio da je kultura zaborava sklona Bošnjacima, više nego sjećanju i zbog toga je, kako je kazao, htio kulturu zaborava pretvoriti u kulturu sjećanja.

“I da nikada ne zaboravimo Srebrenicu, Bratunac, Zvornik, Foču, Ključ, Prijedor, Vlasenicu, Foču, Višegrad, Sanski Most, Sarajevo i sva druga mjesta stradanja”, rekao je Lukač, dodavši: “Srebrenica nam treba zbog budućnosti”.

Sličnu izložbu o Srebrenici Lukač je ranije imao u Rijeci i Podgorici, a u Sarajevu će biti otvorena tokom jula. Uskoro, sa nekom drugom tematikom, očekuje se i njegova treća izložba u sarajevskoj Vijećnici.

Esad Lukač po zanimanju je dipl. politolog. Iako je studirao društvene nauke, strast prema fotografiji bila je njegova konstanta. Urednik je monografija “Pozdrav iz Sarajeva“ na bosanskom i engleskom jeziku, „Pozdrav iz BiH“ na bosanskom i engleskom jeziku, “Bosna i Hercegovina očima ljubavi“, na bosanskom, engleskom i turskom jeziku, koja sadrži više od 400 fotografija. Ovo mu je peta izložba u Sarajevu. Izlagao je u Mostaru, Počitelju, Travniku, Pragu, Geteborgu, Turskoj, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kini. Fotografije su mu zastupljene na portalima Svjetske turističke organizacije, koja djeluje pri UNWTO.

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1

N1