Osobe sa invaliditetom teško dolaze do posla. Osnovno pravo na rad im je uskraćeno. Zakoni postoje, no nezaposlenost i diskriminacija su svakodnevni.
Nagrađivana, priznata, prepoznata. Pravnica, novinar, aktivista, sa jedne strane. Sa druge – nezaposlena. 35-ogodišnja Ana Kotur – Erkić iz Brčkog ima diplomu Pravnog fakulteta i celebralnu paralizu. Na konkursima za posao više puta odbijena. Na pojedine nije uspjela ni doći. Fizičke barijere bile su jače.
“Bilo je jutara kada stanem pred ogledalo u kupatilu i dok se spremam faktički shvatim da to nije opcija, a sa druge strane bilo je jutara kada je moj suprug kasnio na svoj posao koji takođe nije jednstavno dobio u privatnom sektoru da bi meni pomogao da dođem na taj treći sprat”, govori nam ona kroz suze.
A radi se o zgradi koja nema lift. Neprihvatljiva je to opcija za Anu čije je kretanje otežano. Vrlo česte arhitektonske barijere ono je što najviše zamjera.
“Onda kada vas prozovu stojite u hodniku koji nema nijednu stolicu pa meni recimo zavisi od uviđavnosti zaštitara koji je taj dan na poslu, da li će o meni ustupiti svoju stolicu kao dio svog radnog mjesta. Šta ako osoba ne vidi – vi imate pismeni test koji se popunjava rukom na papiru, šta ako osoba ne čuje, kako da odgovora na usmenom intervjuu…”, pita se Kotur – Erkić.
Zbog svega Ana je krenula u pravnu borbu. Ulagala žalbe. Vrlo često, bezuspješno. Godinama je bila član radne grupe koja je radila na izradi Zakona o zapošljavanju osoba sa invaliditetom koji u Brčko Distriku ne postoji. Zapeo je u ladicama Vlade. Odgovore zašto? Do objavljivanja priloga nismo dobili. Isti u entitetima, postoje. No, njihove izmjene – neophodne.
“Mislim da treba puno da se razmisli o plaćanju penala jer svi poslodavci su u obavezi da na 16 radnika imaju jedno lice sa invaliditetom zaposleno ili da plate penale državi koji su 0,000 nečega i toliko simbolični da se isplati plaćati penale nego zapošljavati osobe sa invaliditetom. Što se tiče radnih mjesta Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida daje podsticajna sredstva za prilagođavanje radnih mjesta, znači to se daje poslodavcu”, pojasnio je Radovan Ristić iz Udruženja distrofičara regije Banjaluka.
Pravljenje kataloga radnih mjesta za osobe sa poteškoćama bila je jedna od ideja u Banjaluci. U Sarajevu, tvrde, nešto bolja situacija. No, dijagnoza i dalje je jača od znanja.
Više u priči Žane Kezunović.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!