Problem beskućnika širom Bosne i Hercegovine posebno je vidljiviji u zimskom periodu. Sami, bez posla, novca i krova nad glavom. Kakve su njihove sudbine najbolje znaju radnici u prihvatilištima. Sve je više onih koji traže bar privremeno sklonište, čak ni institucije ne znaju tačan broj. Jedan od njih je i Ante iz Banjaluke.

Banjalučanin Anto spavao je pod vedrim nebom mjesecima. Krov nad glavom izgubio je zbog porodičnih problema, neslaganja, razlika, o kojima javno teško govori. U pravcu nekadašnjeg doma krenuo bi kaže više puta, po navici. No, život ga je odveo u prihvatilište za beskućnike. Klupu u parku privremeno je zamijenila topla soba. Sit, ali usamljen, priča nam Ante. Nije oduvijek bilo tako.

“Imao sam, imao sam sina koji možda sad i prolazi pored mene ovuda jer ja po cijeli dan sjedim na kapiji. Nemam više ništa, ja kad sam došao ovamo, slučajno sam otišao u bivši stan, pošao prema bivšem stanu”, kaže Ante.

Nije jedini. Dolaskom hladnog vremena, pune se prihvatilišta. U Gerontološkom centru Banjaluka pojedini pronađu privremeni dom. Različite sudbine spajaju se pod istim krovom.

“Sudbine tih ljudi su zaista žalosne i tužne. Desilo se da su ljudi ostali bez stanova, bez imovine, bez ikakvih primanja, većina je da su sami i nažalost ima ih jako mnogo gdje imaju porodice, ali nemaju posla, nemaju za sebe da se brinu”, ističe Vinko Lolić, direktor Javne ustanove Gerontološkog centra Banja Luka.

Osim tople sobe, obroka i napitka, tu je i dnevni boravak za druženje. Kapaciteti nisu veliki, no mjesta se pronađe.

Ovi objekti i prostorije ponekad su jedino utočište za one koji nemaju svoj dom. Pomoć socijalno ugroženim, osim prihvatilišta u okviru Gerontološog centra u Banjaluci, pružaju i humani ljudi.

Svoja vrata vrlo često otvori i udruženje Mozaik prijateljstva.

“Pa već duže vrijeme, Mozaik prijateljstva ima dnevni centar za beskućna lica, jedno mjesto u Mejdanu na spratu gdje mogu da se ugriju da pogledaju televizor, da pojedu obrok i do četiri sata faktički imaju nekakav smještaj, da predahnu i odmore se”, kaže Miroslav Subašić, Mozaik prijateljstva.

Prihvatilišta se pune. No, to ne znači da se prazne parkovi. Veliki je broj beskućnika i osoba u stanju socijalne potrebe koji nisu evidentirani. U prihvatilištu u okviru Gerontološkog centra u Banjaluci ih je trenutno troje. Taj broj varira. Stalnih korisnika je 335. Toliko i ima mjesta.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad