Problem koji je višedecenijski u Banjaluci, svako dvije godine postane vidljiv. Pa tako u borbi za glas i pred predstojeće zbore, problem vrtića iskoristile su gotovo sve političke partije.

Povećanje subvencija nudi pak aktuelni gradonačelnik. Njegova protukandidatkinja – izjadnačavanje. No, oni do čijih glasova žele da dođu sa ovakvim obećanjima – ipak skeptični. Dok političari obećavaju, više od 2.000 mališana u istom periodu ostalo je bez mjesta u vrtiću. Za privatni – novca nema.

No, da će nemoguće postati moguće, obećavaju kandidati u borbi za fotelju. Da ih do nje dovede i dijelom mlado biračko tijelo, pokušavaju, nudeći:

“Stanovi po cijenama do 2.000 maraka po kvadratnom metru . Znam, zvuči kao fantazija , ali uskoro će ovo postati realnost.”

A to je poneko socijalno davanje koje se mjeri u mrvicama. Jeftiniji školski pribor, dostupniji prevoz. Pa onda i onaj koji je dat besplatan – postane upitan. Dok se mladima ne nudi ništa novo, ne čudi činjenica da istraživanja pokazuju da većina njih i ne izlazi na izbore, pa se fokus prebacuje na one koji će u nedjelju prvi u red – penzioneri.

Infrastrukturni projekti, više sadnica – manje betona, rješavanje saobraćajnih gužvi, u programu je gotovo sve i jedne političke partije u Banjaluci.

No, dok se mladima obećava da će od 6. oktobra kirije otići u zaborav, oni će “zaboraviti” izaći na izbore. Isti će proći, a mjesta u vrtićima nema. Teško provodiva obećanja u fokusu. Pa se najveće nepovjerenje stvori upravo zbog uskraćenosti za odgovor, kako će se ista realizovati?

Opširnije u prilogu Žane Kezunović.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad