U potrazi za fotografijama ubijenog brata, Sarajlija Džemil Hodžić prikupio je oko 1.200 fotografija nastalih u opkoljenom Sarajevu. Slike ubijene djece, prepunih bolnica, bježanja od snajpera. Život Sarajlija tokom opsade, sažet, za sada, u oko 90 galerija.

Prije 30 godina ulica Zmaja od Bosne bila je ozloglašeno mjesto izloženo čestoj snajpersoj vatri, sa okolnih planina, visokih zgrada. Ali, život je tekao, Sarajlije su se morale kretati. Pretrčavali su ulice najbrže što su mogli, ili čekali oklopna vozila UN-a koristeći ih kao štitove. Prema podacima prikupljenim na kraju rata, na ovom području samo od snajpeerske vatre poginulo je 225 ljudi, od toga 60 djece.

Trećeg maja 95. jedan od snajpera ispaljuje hitac u tinejdžera Amela Hodžića dok se igrao s prijateljima. Njegov brat Džemil svemu je svjedočio. Otrčao je po majku. U šoku ga je pokušala reanimirati. No, uzaludno. Amel je preminuo.

“Ja nemam nekih posebnih trauma kada je rat u pitanju sem tog dođaja, možda je to u podsvjesti da ja potiskujem te neke stvari koje sam vidio, preživio. Ja se ne sjećam gladi, mene je često stid reći da se ne sjećam da sam bio gladan, a bio sam gladan, ali eto to nije ostavilo nekog traga”, ispričao nam je Džemil.

Hodžić je imao želju pronaći bratove fotografije. Pokreće projekat nazvan Aleja snajpera. Dvije godine poslije, kaže jedan fotograf šalje mu fotografiju. Na njoj on i njegov brat, na mjestu udaljenom samo nekoliko metara na kojem je Amel stradao. Džemilova misija, kaže on, tada je završena, ali projekat i dalje živi.

“Sve ove fotografije koje budu dolazile otkrivati će neke nove priče kako o fotografima, tako i ljudi i djece koji su na fotografijama”, dodao je Džemil.

Snajperska aleja, kaže Hodžić, sada nije samo sjećanje na njegovog brata. Već sve djece koja su svoje živote izgubila. Jer su bili krivi. Jer su se igrali. Poput malenog Mirze Imamovića, ubijenog kada je imao samo pet godina, ispred kuće, sa dedom Esadom.

Ali i sjećanje na život kakav su Sarajlije živjele tokom opsade koja je trajala skoro 4 godine. Majke kako pretrčavaju ulice u strahu od snajpera. Pretrpane bolnice. Plastenici postavljeni u centru grada. Čak i život životinja. Slika jednog medvjeda nastala je 1992. Bio je jedan od posljednjih preživjelih životinja u sarajevkom zoološkom vrtu. Sarajlije koje su ga htjele nahraniti, riskirale su gubitak života od snajpera.

“Dobijem jako puno privatnih poruka ljudi koji su pronašli slike svojih najmilijih i neki od tih ljudi nisu živi. Tako da mnogi ne znaju moju priču, a pronađu sebe na slikama i onda kažu – jao ne znaš kako mi je – a ja ne mogu da im kažem znam apsolutno i zbog toga je projekat i započeo”, kazao je Džemil Hodžić.

Sve što se trebalo reći o ovome, već je rečeno. No, s obziom da mnogi nisu slušali, sve mora ponovo biti ispričano.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad