Seksualno uznemiravanje je jedan od najčešćih oblika rodno zasnovanog nasilja u BiH. Skoro tri od deset žena u BiH navode da su doživjele bar neki oblik seksualnog uznemiravanja od svoje 15. godine. No, rijetko se prijavljuje. Zbog srama, straha i osude. Kako razbiti stereotipe, osude društva i kazniti nasilnike i koliko građani znaju o seksualnom uznemiravanju i nasilju? Jesmo li među onima koji su ga doživjeli?

Teško se odlučuju govoriti pred kamerama, no nerijetko žrtve seksualnog uznemiravanja i nasilja svoja iskustva dijele u online prostoru. Hiljadama se mjeri broj žena koje su svoju priču odlučile podijeliti na ovaj način.

“Prošle godine za Novu godinu doživjela sam pokušaj silovanja od strane bratića. Kad su svi otišli spavati ja sam ostala s njim te smo razgovarali. Htjela sam ići spavati kad je on rekao ne idi, budi tu spavaj tu. U jednom trenutku počeo me dirati. Meni je tek bilo 16 godina, a njemu 22”, glasi jedno svjedočenje.

“Od svoje desete godine seksualno sam uznemiravana i zlostavljana. Zbog svoje nesreće da već tad izgledam kao “žena”. Tresla sam se od straha prije satova tjelesnog jer mi je školska svlačionica bila mučilište – od djevojaka koje su mi se rugale preko dečkiju koji su u nju nesmetano ulazili kako bi me gledali, dirali i maltretirali“, kazala je žrtva seksualnog uznemiravanja.

Na ulici, u javnom prevozu, prodavnici, na poslu, u školi – nasilnici ne biraju mjesto ni vrijeme. Često ih poznajemo, često nismo ni svjesni da se radi o seksualnom uznemiravanju. Zašto? Jer nam je to predočeno kao normalno, jer smo na to navikli, jer šta će reći porodica, okolina, jer je sramota. No, stvarnost je surova.

Svaka treća žena u BiH iskusila je neki oblik seksualnog uznemiravanja. Tri od deset žena, bivaju seksualno uznemiravane već do 15. godine, a čak 15 posto njih doživi i teži oblik seksualnog uznemiravanja.

Društvene mreže pogodno tlo za seksualno uznemiravanje

Ali čak i dobacivanje na ulici, štipkanje u školi, namigivanje nepoznate osobe smatra se uznemiravanjem. Posebno plodno tlo za to posljednjih godina su društvene mreže. O tome svjedoče tinejdžeri koji su i sami žrtve ili svjedoci toga.

“Mi smo generacija koja voli sve postaviti na društvene mreže, i uz to dolazi mnogo seksualnog uznemiravanja. Sada postoji opcija screenshoot, može se to sve podijeliti, može nastati veliki problem iz male stvari“, kazala je Lana Komšić, “Budi muško” klub.

“Pomoću društvenih mreža nasilnik može da vrši to nasilje nad žrtvama bez posljedica”, kaže srednjoškolac Nino Ćelebić.

Protiv toga su danas svoj glas digli i mostarski srednjoškolci i studenti.

Seksualno uznemiravanje nije isto što i seksualno nasilje, ali može voditi ka tome, poručuju stručnjaci. Zaštitu koju traže i pronalaze žrtve seksualnog nasilja u Sigurnim kućama u BiH je u porastu. Kapaciteti osam sigurnih kuća, koje djeluju u BiH, nerijetko su popunjeni.

“Kod nas žene borave negdje u prosjeku šest mjeseci, što je i zakonski određeno, mada po potrebi borave i duže ali i kraće. REZ Nakon mjesec dana se one otvaraju. Nekima treba duže, neke se nikada ne otvore”, kazala je Jasmina Buljić, psihologinja Sigurne kuće u Sarajevu.

I kada se to desi, nerijetko se vraćaju partneru nasilniku, vrlo često i ponovo u sigurnu kuću. Rijetke se odluče prijaviti nasilnika ili onoga ko ih uznemirava.

“Negdje se to još uvijek ne prijavljuje kod nas, to nije praksa. Negdje i žene znaju da ne postoje adekvatni mehanizmi, sudske presude da će neko ko ih seksulano uznemirava dobije adekvatnu kaznu”, dodaje Buljić.

Zakonodavni okvir je dobar, ali problem je njegova implementacija.

“Ono gdje vidimo najveće propuste je u provođenju zakonskih rješenje, u nijansiranju podzakonskirh rješenja, i u standardima postupanja u policiji, u pravosuđu i ostalim dijelovima sistema podrške i zaštite. Ono gdje sada moguće dobiti najdirektniji odgovor je primarno kroz servise koje pružaju organizacije civilnog društva”, kazala je Amna Muharemović, UN Woman BiH.

Sve dok se djevojčice, djevojke i žene ne budu osjećale sigurno i zaštićeno da prijave uznemiravanje i nasilje, o njemu ćemo najčešće čitati na društvenim mrežama. Ali najhrabrije koje progovore, nerijetko završe na stubu srama. Sram koji bi trebali osjećati oni koji ih osuđuju i oni koji za svoje postupke nisu osuđeni. Ali važno je zapamtiti i širiti svijest da “ne znači ne” i da “nikada niste same”.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad