Javni sektor grada Mostara danas na ulicama. Traže pomoć od poslodavca, novčanu. Po prijedlogu Federalne vlade, žele 1.080 KM. Život dostojan čovjeka, radnika. To žele, kao što su prethodno na ulicama tražili zdravstveni radnici, sindikalisti. Sutra možda i penzioneri.

Nisu krenuli u pomoć drugima. Već svojim porodicama. Na ulicu, da se izbore za život dostojan radnika. A dobijenih 400 KM nije dovoljno, kažu. Mostarski varogasci i ostali zasposleni u javnoj upravi hoće 1.080 KM.

“Mi znamo da ima sredstava, nismo ih tražili iz nekakvog hira već zato što je teška ekonomska situacija, i to je samo dijelom usklađivanje sa troškovima života”, naveo je Marinko Petrić, predsjednik Sindikata vatrogasaca Mostara.

“Tražimo da imamo ista prava kao i ostali prosvjetni radnici u našem kantonu, a također dajemo podršku svima koji su na budžetu Grada Mostara i traže jednaka prava”, kazala je Edina Kero, iz dječijih vrtića “Ciciban” Mostar.

“Ljudi koji rade čestito, koji rade opasne poslove, ionako teško živimo, došli u situaciju da se bore za svoju egzistenciju”, naglasio je Adil Aljić iz Samostalnog sindikata državnih službenika i namještenika Federacije Bosne i Hercegovine.

Proteste su najavljivali i penzioneri u Federaciji BiH jer su ogorčeni, posebno onih 200.000 sa minimalnom penzijom od 410 KM kojima je meso postalo luksuz.

“Ja mesa nisam pojela ima tri mjeseca, a kamoli šta drugo, evo voća kupim, što moram”, kazala nam je jedna penzionerka.

Povećavale su se penzije. Davane jednokratne pomoći od 100 KM, pa i 20 KM pojedinima. Sića, kažu, neosjetno naspram rasta cijena. Smirilo ih je privremeno obećanje o mogućem akontativnom vanrednom usklađivanju penzija od 1. januara od 11 posto ili 45 KM za one sa minimalnom penzijom. U budžetu su planirane, ali sve zavisi od toga hoće li biti usvojen. A i to je, kažu, premalo. Posebno onima koji imaju kredit i kojima od penzije ne ostane ništa.

“Digla sam 40 KM, samo to, jer imam kredit, a režije nema šanse da platim”, navela je Katica Čordaš.

Oni sa većim penzijama režije i uspiju platiti. A za hranu ne ostane. Da im ne pomognu djeca.

“Ne bi umro, nego bi krepao kao cuko. Ja imam zagaraantovanu. I šta da kažem. Šta garantuju sa ovom penzijom? Da ne može za sahranu biti, a kamoli za šta drugo”, upitao je penzioner Mesud Numić.

“Samo za režije, nizašta više. Teško onome ko od ovog živi”, dodala je penzionerka Seada Kadić.

Ali i onom ko preživljava od pomoći države. Jednokratne pomoći u godini rekordne zarade od poreza od oko 2,5 milijarde KM trebale su biti veće. A mogle su se, i trebale, povećati plate, ali kroz smanjenje doprinosa.

“Poslodavac gleda u bruto iznos, koliko ga ukupno koštate sa doprinosima, i tu je trebalo uraditi sljedeće, smanjite doprinose, povećanja se neto plata, ali se bruto zadržava, i onda nema poslodavac izgovor da povećava dalje troškove”, smatra ekonomski stručnjak Faruk Hadžić.

“Svi u okruženju su ukinuli privremeno akcize na gorivo dok premijer Vlade Republike Srpske je rekao da to ne bi bilo dobro da se ukinu akcize na gorivo jer bi bili ogormni redovi i građani bi bili nezadovoljni zbog gužvi u kolonama za sipanje goriva što je zaista apsurdno i smiješno”, rekla je Mirjana Orašanin, poslanica u NSRS.

Najava o novim poskupljenjima od 1. januara ima. Ali one o pomoći građanima izostaju. Želja radnika i penzionera za Novu godinu je samo da ne bude gora od ove.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad