Ispred, u februarskim protestima 2014. godine spaljene zgrade Vlade TK, danas se okupilo dvadesetak učesnika tadašnjih demonstracija, pretežno obespravljenih radnika, uništenih i propalih firmi sa ovog područja. Kazali su da sa današnje tačke gledišta protesti nisu dali nikakav efekat i da i danas muku muče sa svojim radnim statusom.

Nezadovoljni radnici prije sedam godina su započeli protest tražeći smjenu tadašnje Vlade TK. Pridružli su se građani i različite interesne grupe te su trodnevni masovni protesti rezultirali ostavkama, ali i devastacijom državne imovine. I danas radnici ukazuju na isto – kriminalnu privatizaciju, stečajne postupke, neuvezani radni staž.

“Ja sam radila 37 godina i nakon toga smo otišli u stečaj, odnosno, 212 radnika je otišlo u stečaj. Dobijala sam dvije godine sa biroa, a nakon toga nikakvih primanja. I nas je dosta takavih od 30 i nadalje godina staža“, priča Rabija Hodžić, bivša radnica Fabrike obuće Fortuna, Gračanica.

Neki nikada nisu naplatili zarađeni novac kao što su radnici Polilchema koji su dobili na sudu slučaj, ali ne i novac.

“Negdje oko tri miliona konkretno su naše presude za 205 radnika. Meni su dužni 10 hiljada”, otkriva Enes Jaganjac, bivši radnik Polilchema, Tuzla.

Blizu 30 radnika nekadašnjeg drvoprerađivačkog giganta Konjuha radi u firmi u stečaju i ima minimalnu platu. Među njima Mujo Gavranović koji ima 42 godine staža, ali zbog godina i zakona ne može još u penziju.

“Promjenilo se u negativnom smislu 300 %. Usvojena su četiri reformska zakona koji su gori od onih. Zakon o PIO je gori od prethodnog, Zakon o radu, Zakon o demobilisanim brocima je još gori i Zakon o stečaju je sada najgori”, tvrdi Gavranović.

I prije i poslije jedinog poslijeratnog bunta građana, odnosno, februarskih protesta, problemi isti.

“Radnici ni danas nemaju nikakva prava ko što ih nisu imali ni prije sedam, 15, 20, godina. Ali i radnici su krivi, odnosno, građani. Mi sjedimo kod kuća. U ovoj državi samo ulica i masa mogu riješiti problem. Mi samo masom i ulicom možemo natjerati političare ili da rade u interesu naroda , građana države, a ne u sopstvenom, stranačkom i tajkunskom interesu”, smatra Sakib Kopić, sindikat Solidarnosti.

Ali nedostaje interesa građana da nešto mjenjaju. Životna pitanja rješavaju odavno van granica BiH.

Zgrada Soda So gdje je nekada bilo sjedište Vlade TK ostala je kao svojevrstan spomenik na dešavanja koja su se ovdje zbila 2014. godine. I dalje je devastirana. I možda najbolje ilustruje položaj radnika u današnjem društvu.