Gosti Novog dana bili su penzioneri Centra za zdravo starenje - Generacija, Vasva Begić, Nisvet Uzunović i Muris Beglerović. Govorili su o svom prvom radnom danu, prvomajskim urancima i životu danas.

Vasva Begić koja je po zanimanju pravnik, kaže da je njen radni vijek bio divan i da se sa sjetom sjeća tih životnih trenutaka, posebno proslava 1. maja.

“Živjeli smo u blagostanju, radni dio je bio lijepo organizovan. Ima li smo rad, red i disciplinu. Bio je to poseban praznik, internacionalan. Paraznik svih radnika i poštovali smo se. Nažalost, sve se to poremetilo. Slavili smo u divnom okruženju sa porodicama u divnom okruženju. To je period od 70-ih do 90-ih godina. Poslije rata više ništa nije bilo isto. Desilo se mnogo poremećaja. Ja slavim i trudim se da budem pozitivna, ali nije mi to to”, kaže Vasva Begić.

Nisvet Uzunović , koji je također po zanimanju pravik, kaže kako su nekada palili logorske vatre dan pred prvi maj.

“Sjećam se da smo 30. aprila palili logorske vatee širom Jugoslavije i takmičili smo se čija će vatra biti veća. 1974. sam počeo raditi i patim jedno desetak godina lijepog života”, dodao je.

“Prvi radni dan su mi se noge smanjile”

Vasva kaže da i danas pamti prvi radni dan.

“Ja sam testirana i na osnovu tog testa sam dobila svoje prvo radno mjesto. Radila sam u novinarstvu i bio je test inteligencije. Prvo radno mjesto je bilo Oslobođenje i Večernje novine. Radila sam sve do pred rat i jedan dio rata, imala sam dosta promjena i sada sam u zasluženoj mirovini. Moram reći hvala, sve je iza nas. Sad je bolje, a radnici su tu koji su vrijedni i treba im odati poštovanje jer se bore”.

Muris Beglerović, po zanimanju sociolog i politolog, na simpatičan način objašnjava svoj prvi radni dan.

“CKSK BiH je bio moj prvi posao. Noge su mi se smanjile i imao sam tremu. Veliki ljudi su bili kojima sam došao na razgovor. Skoro godinu dana sam imao edukaciju i nakon položenog stručnog ispita dobio sam posao”, kazao je Muris.