Prvi pisani tragovi o strancima ubicama Sarajlija: Kako je Talijan odao Italijane

"To je bilo 1. aprila 1995. U Oslobođenju je na naslovnoj strani izašlo Safari na Sarajevo, otprilike tako, pola strane u vrhu. Ja sam to pročitao, u početku sam pomilio da to nije tačno, da je to nekakav obračun obavještajnih službi.

Otprilike to tako izgleda. Taj dan je bio miran, bilo je inače primirje. Sve je to tako bilo do 5. aprila. Ja sam dobio zadatak da izvještavam sa godišnjice, treća godišnjica Vikićevih specijalaca. Svečanost je bila na Skenderiji. Kad sam dolazio tamo, prelazim ulicu, vidim Talijan tamo stoji (Mustafa Hajrulahović). On baš mene čeka. Ja ga pitam, kad ćeš mi dati intervju, nisi mi odavno dao? Pa kaže, šta ću ti reći kad je sve u mene vojna tajna. Šta si, rekoh, uradio sa ovim safarijem na Sarajevo? E, to smo već digli na nivo italijanske vlade, odgovara. Poslije tog teksta u Oslobođenju, to je peti dan. On je već uspio to nekako, inače je bio u Italiji, vjerovatno je imao tamo i veza nekih. Kaže, to je jedna monstruozna stvar, gdje ljudi iz Italije plaćaju četnicima da ubijaju Sarajlije. I tamo sam pročitao, u ovom prvom tekstu, da više nije bila vijest da se ubije civil u Sarajevu, nego je vijest da se ubije dijete. To im je bilo stalo", prisjeća se Hodžić.

Svoje zabilješke iz Dnevnika kasnije je pretočio i u knjigu "Alija Izetbegović, zvanično i nezvanično".

"To je znalo cijelo Sarajevo, ali nije se pridavala neka pažnja. Bilo je 50 snajperskih baza oko Sarajeva. Čini mi se da sam to negdje zapisao, ubijali su nas mnogi, nekako ćemo preživjeti i ove lovce. Bila je uvijek neka dilema da li je to istina, ili laž. I sad mi je ta dilema. Ali više vjerujem da je bila istina. Ima tamo neki čovjek, u tom prvom tekstu (Oslobođenje), koji je rekao da je neko njemu na Palama ponudio od tih Karadžićevih vojnika da ako hoće, ima pušku, snajper pa da pucaju. I on je odbio to", kaže novinar.

U godinama koje su uslijedile, vijesti koje su plasirane u javnost bile su sve gore i gore, kaže Hodžić. Priče koje su djelovale nevjerovatno, počele su zvučati istinito.

"Od jučer to razmišljam, negdje '95. naišao pored Holiday Inna, onaj dio prema muzejima, sve je bilo razvaljeno, postojao je jedan UNPROFOR-ov transporter, kako sam ja naišao, bilo je primirje, ali sam ja vidio 20 ljudi, fotoreportera, čekaju. Prolazim pored njih, idem dalje, oni mene požuruju, pucaju kažu, pucaju snajperisti. Maloprije je poginuo neko. Sad meni to, da nije i tu nekakva saradnja bila između nekog od novinara, da može to da snimi, da uslika. To mi sad nešto dolazi da je to moguće".

Na se i sam prisjetio kako je preživljavao snajpriste. Isprva strah, a kasnije više ni razmišljao nije da takva opasnost vreba. Plaši se i da 30 godina nakon, čak i italijanski tužioci neće imati dovoljno pisanog materijala, dokaza za pravni epilog koji bi donio porodicama žrtava bar djelić pravde.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad