Porodici ubijene dvogodišnje djevojčice Danke Ilić, sada je potrebna validacija, razumjevanje i osjećaj da smo tu za njih. Nikakvi dubinski razgovori se sada ne preporučuju, izjavila je psihijatrica Tatjana Vlašković. Sistem "Pronađi me" nije osmišljen da uznemiri javnost, istakla je Olgica Čekić iz Centra za nestalu i zlostavljanu djecu u Srbiji.

„Ne idemo mnogo u dubinu jer oni nisu spremni za to, i ako treba neka podrška u smislu lijekova za smirenje, spavanje da bi ljudi mogli da se odmore iako su u tako velikom problemu. Nikakvi dubinski razgovori već samo razumjevanje i da smo svi tu“, rekla je u emisji Novi dan na N1 Vlašković.

Vijest o smrti nestale djevojčice potresla je čitavu javnost, a tokom 10 dana potrage, u mnogim medijima objavljivale su se brojne spekulacije o nestanku dijeteta, tumačenja „stručnjaka“. Savjet za štampu Srbije pozvao je sve novinare i urednike da odmah prestanu sa skandaloznim, senzacionalističkim, uznemirujućim i sramotnim izvještavanjem i da pokažu minimum pijeteta prema žrtvi, kao i obzira i saosjećanja sa njenom porodicom.

„Bilo je empatičnih reakcija, ljudskih, ali i preuveličanih naslova koji nisu bili u skladu sa situacijom“, rekla je Vlašković koja je članica projekta pružanja psihološke podrške porodicama stradalih u saobraćajnim nesrećama.

Kako je ocijenila, način na koji je saopštavano preko medija i društvenih mreža bio je „bukvalno egzibicionistički“.

Ona je objasnila da kod porodice i osoba iz bliskog okruženja nestalog djeteta, nakon početnog šoka i nevjerice, može doći do anksioznih poremećaja, depresije, napada panike, a ovakve vijesti veoma utiču i na same građane.

Treba biti empatičan, da se ne ide u detalje i sa šokantnim informacijama jer to nikome ne donosi dobro, istakla je psihijatrica.

Sistem „Pronađi me“ prvi put dao osnovni rezultat

Olgica Čekić iz Centra za nestalu i zlostavljanu djecu rekla je da sistem „Pronađi me“ nije osmišljen da uznemiri javnost već isključivo kao pomoćno sredstvo policiji u potrazi.

„Prvi put je sistem dao osnovni rezultat – da se najšira javnost u najkraćem roku obavijesti o problematičnom nestanku djeteta“, istakla je ona.

Kako je kazala, nakon informacije koja je primljena putem sistema, što se tiče građana i javnosti, svako bi trebalo da se fokusira da vidi šta može da učini, dostavi policiji i suzdrži se od širenja i nadodavanja elemenata u tu informaciju.

Pojedini mediji su, kako je ocijenila, najblaže rečeno neetički izveštavali, ali to je na njima, kao što je, i što se tiče objavljivanja same vijest od strane policije, na samoj policiji.

Ona je kazala da je potrebno raditi na edukaciji kako bi se sve pojave o bezbjednosti i o dobrobiti djece, razumjele.