Početak nove školske godine u Tuzlanskom kantonu veliki je izazov nakon što je u junu upucan nastavnik u Lukavcu. Talas nasilja koji je uslijedio građane ovog dijela Bosne i Hercegovine drži u stanju strepnje i straha. U međuvremenu kakve poteze najavljuju vlasti kantona?

Bezbrižna dječija igra. Raspust još uvijek traje. Pred novu školsku godinu roditelji u Tuzlanskom kantonu itekako zabrinuti. Odluku kantonalne vlade o uvođenju video nadzora i angažmanu zaštitara majka Emina Husejnović smatra nedostatnim. Ključni problem vidi u roditeljima sa kojima se, dodaje, ne radi niti stručno razgovara.

“‘Mi djecu ne može držati pod staklenim zvonom i ne možemo biti sigurni ako su samo sigurni unutar školskog dvorišta. Oni moraju biti sigurni i izvan školskog dvorišta u ovom izopačenom vremenu u kojem živimo”, poručuje Husejnović.

U tom izopačenom vremenu, kažu sociolozi, izostaje opsežnije sistemsko djelovanje. U praksi postupanje sa problematičnim djetetom završi samo na prebacivanju iz jedne škole u drugu.

“Znam primjer djeteta koje je prošlo tri različite škole u jednoj školskoj godini… dijete treći razred i roditelj je došao i bacio sto na nastavnika. Žalim to dijete, nije mjera da se dijete eliminiše, a što je disciplinska mjera, ali razgovora i rada sa roditeljima nema”, kaže Husejnović.

Pucanj u nastavnika otvorio je mnoštvo pitanja o sigurnosti, a prije svega o nedjelovanju policije nakon prijava. Građani ogorčeni. Iako je kantonalni premijer najavljivao da će se utvrditi odgovornost pa i kazniti one koji svoj posao nisu obavljali profesionalno do sada nešto tako javnost nije saznala. Iz Udruženja Revolt konstantno pozivaju na ostavke i otkaze.

“Vraćamo se na pitanje moralne odgovornosti koje uvijek izostane i onda ide prebacivanje odgovornosti s institucije na instituciji. Poslije tog slučaja nisu uslijedile ostavke koje smo tražili. Nit je ko osjećao moralnu odgovornost da podnese ostavku niti su otkazi dodjeljivani”, navodi Almasa Bečić, Revolt.

A dok su roditelji zabrinuti kako će svoju djecu vratiti u školske klupe, mnoge majke i žene u strahu nakon talasa femicida.

SOS telefon ipak sada često zvoni. U Sigurnoj kući godišnji prosjek broja žena koje budu ovdje kretao se između 60 do 80. Tokom pandemije 106 žena bilo je smješteno. Matematički ova će godina biti rekordna po broju žena u Sigurnoj kući. Da li smo postali, pitaju se građani, društvo nasilja?

“Posebno zabrinjava broj djece u Sigurnoj kući, a o tome se malo razmišlja. U odnosu na prošle godine, od korona virusa bilježimo veći broj, a procjenjujemo da će do kraja godine imati najmanje 120 osoba koje će biti smještene u Sigurnu kuću”, kaže voditeljica Danijela Huremović.

Izostanak preuzimanja odgovornosti, nerijetko spora ili aljkava reakcija, društvo je dovela u situaciju permanentne zabrinutosti i straha. Da li će se o nedostacima sistema, pitaju se stanovnici Tuzlanskog kantona, pričati samo kada se ubistva dogode?!

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad