"Put mira i ljubavi" ideja je čovjeka koji je preživio genocid u Srebrenici da na sebi svojstven način uradi stvar po kojoj će ljudi pamtiti i ne zaboraviti ono što se desilo gradu na istoku Bosne i Hercegovine u periodu od 1992. do 1995. Zajedno sa još tri prijatelja, koji dijele istu sudbinu iz Srebrenice, Suad Pašalić i njegov tim se uputio pješke ka Potočarima 9. aprila ove godine, a svoj put su započeli ispred zatvora u Haagu, gdje su ratni zločinci čekali presude. Bez obzira na fizičke i psihičke prepreke koje su ih zadesile na putu, podrška koju imaju i volja za ovom dobrom misijom drži ih budnim cijelom rutom i donose nam nezaboravna iskustva.

Suad Pašalić je preživio genocid u Srebrenici i ‘97. godine je došao u Nizozemsku. Zbog traumatičnih prilika koje je nosio iz Bosne i Hercegovine, skoro deset godina nije radio već je liječio svoje psihičko stanje što mu je dalo vjetar u leđa da nastavi dalje volonterski raditi za BiH.

“Počeo sam se oporavljati i odlučio sam raditi nešto korisno za sebe i društvo, te sam počeo raditi volonterski”, kaže Pašalić za N1.

Pašalić je, kako kaže, protjeran, a po dolasku u Nizozemsku, osnovao je udruženje preživjelih genocida u Srebrenici, kao i udruženje u Bosni i Hercegovini.

“Ja sam čovjek čija je ideja 2022. godine bila da se organizuju protesti u Briselu i širom svijeta o Srebrenici“, dodao je.

Svoje sjećanje na kobne devedesete u Srebrenici ispisivao je u dnevniku kojeg je vodio tokom rata, a koji je potom i objavljen kao knjiga “Zloglasna kamenička Bukva”.

Kaže da je to još jedan način njegovog doprinosa kulturi sjećanja na ratna dešavanja.

“Ja sam po tom dnevniku napisao knjigu koja je izašla 2020. Nemam izdavača, nemam ništa, to sam ja sve sam radio. Knjiga je ono što sam ja doživio, moja porodica, moji saborci 1992-1995. godine i izlazak na slobodnu teritoriju. I sve je to u toj knjizi“.

Kako je počeo “Put mira i ljubavi”?

I to nije bilo ono gdje će stati. Pašalić je htio krenuti pješke iz Nizozemske ka Potočarima kada bude 30 godina od genocida (2025.), ali kako kaže, uzimajući u obzir njegove godine i zdravstveno stanje, odlučio je da to bude ove godine.

“Moja porodica je to znala i ništa bez podrške moje djece i supruge, shvatali su zašto ja to želim, ali nisu vjerovali da ja to mogu, da ja to hoću. Poslije izvjesnog vremena su rekli da sam tvrdoglav jer nisam odustao od svoje ideje“, ponosno je rekao Srebreničanin.

Nakon što je tradicionalno subotom igrao fudbala sa svojim zemljacima, izložio je svoju ideju, a odmah mu se javio njegov prijatelj Samir Šišić iz Cazina i rekao da će ga pratiti, “nisam znao u šta se upuštam“, objasnio je.

“Onda su se pojavila još neka imena preživjelih. Dvojica su došla iz Bosne da me prate: Abdulah Halilović i Bego Halilović“, dodao je da su još dvojica trebala krenuti na put ali zbog bolesti su morali odgoditi. Unaprijed je sve bilo pripremljeno, ali morao je promijeniti cijeli plan kada su ostali odlučili da idu sa njim. Ipak, sa timom je mnogo ljepše.

Staza kojom idu je “Put mira i ljubavi”, i kako ističe nema nikakvu političku konotaciju već jasnu simboličnu poruku protiv strahota rata što je i rezultiralo nevjerovatnom reakcijom ljudi u zemljama kroz koje su prolazili. Uglavnom su prepoznatljivi po ruksacima i zastavama koje nose, a uz pomoć ambasade BiH u Nizozemskoj – države kroz koje prolaze, vlade i policija – su obaviještene o njihovom dolasku.

“Ljudi su oduševljeni: od Nizozemaca do Nijemaca. Kroz Njemačku smo sreli puno Srba, Hravata, Albanaca, Roma i svi su oduševljeni ovime što radimo. Evo prolazimo kroz Hrvatsku i idemo rijekom Dravom, najkraćim putem i svi nas sreću i na kahvu i na kavu i na ručak, tako da hvala svima“, emotivno je rekao Pašalić.

Hiljade ljudi je čulo njihovu priču

Oduševljenje gostoprimljivim ljudima u državama kroz koje prolaze dalo im je mnogo snage i morala za nastavak puta. Kroz Njemačku su imali mnogo susreta sa džematima i raznim udruženjima, a ističe kako ih je od tri do četiri hiljade ljudi primilo i saslušalo njihovu priču, a to je upravo i bila njihova misija – osvještavanje i razumijevanje.

U Linzu su bili oduševljeni udruženjem “Bosniakum” čiji su članovi i Srbi i Hrvati i Bošnjaci, a koji su ih pozvali kao počasne goste na večer sevdaha u njihovom udruženju čemu je prisustvovao i ambasador Austrije.

“Ljudi hoće da čuju šta nam se desilo. Znaju svi za 11. juli, za Srebrenicu, ali hoće da čuju od nas preživjelih i našu priču, onu normalnu priču. Ja lično sam oduševljen koliko su ljudi zainteresovani i mislim da naša ekipa od četiri čovjeka da smo uspjeli u ovoj misiji, a imamo još da hodamo i to je najmanji problem. Ima umora, ima svega. Bilo je i psihičkih padova i fizičkih ali znamo zašto ovo radimo i pokazali smo i Evropi i svijetu da mi postojimo“, zaključio je Pašalić.

“Poslali smo ne jaku, ali simboličnu poruku da se ne isplati raditi zločine i da će pravda izaći na vidjelo“, kaže on i upravo zato je “Put mira i ljubavi” imao svoj početak tamo gdje su ratni zločinci zatočeni.

Najbitnija poruka ovog putovanja je da se ne zaboravi ono što se desilo Srebrenici od 1992. do 1995., “šaljemo poruku da postojimo i da nećemo zaboraviti“.

“Zato nismo nazvali ovoj put ni Marš mira ni ništa već samo ‘Put mira i ljubavi’. Danas imamo agresiju Rusije na Ukrajinu i ovako se solidarišemo sa Ukrajinom, Palestinom i svim tim ratištima gdje se vode nepravdeni ratovi i gdje se ubijaju djeca“, dodao je Pašalić.

Sve ovo što rade protkano je simbolikom i kulturom sjećanja. Simbolika je najviše to što svojim činom žele odati počast svim žrtvama u Bosni Hercegovini, bez obzira na etničku ili vjersku pripadnost te pokazati besmislenost rata iz kojeg nikad niko nije izašao kao pobjednik.

Očekuje se da će u Bosnu i Hercegovinu stići u nedjelju, 18.06.2023. godine.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad