Ako se osluškuje ono što tvrde američki dužnosnici, postoji mali, gotovo nikakav rizik da će rat u Ukrajini dovesti do nuklearne eskalacije. "Nemamo nikakvih naznaka da gospodin Putin ima namjeru upotrijebiti oružje za masovno uništenje", rekao je glasnogovornik Bijele kuće John Kirby još u siječnju. Potom je na saslušanju u Senatu početkom svibnja, direktor Nacionalne obavještajne službe Avril Haines izjavio da je "vrlo malo vjerojatno" da će Rusija u nekom trenutku koristiti nuklearni arsenal. Svrha Putinove "nuklearne retorike", tvrdio je direktor CIA-e William Burns u veljači, bila je zastrašiti SAD, europske saveznike i Ukrajinu. To, tvrde američki dužnosnici, nije značilo da Rusi zapravo razmišljaju o stvarnom korištenju oružja.
Ovakav stav Washingtona donekle je razumljiv, piše za ugledni Foreign Affairs Peter Schroeder, nekadašnji viši analitičar u CIA-i te bivši zamjenik američkog obavještajnog tijela za Rusiju i Euroaziju pri Nacionalnom obavještajnom vijeću. Pojava je rata, u početku, izazvala opravdani strah od izravnog nuklearnog sukoba između Zapada i Rusije. To je razdoblje pomalo mahnitih spekulacija sada iza nas. Rat je od tada zašao u tešku – ali konvencionalnu – pat poziciju. Istini za volju, neki američki dužnosnici i dalje su zabrinuti da bi Rusija mogla upotrijebiti taktičko nuklearno oružje na bojnom polju. Primjerice, američki predsjednik Joe Biden u lipnju je tvrdio da se “brine oko Putinove upotrebe taktičkog nuklearnog oružja.” Rizik je, nastavio je, “stvaran.” No, čini se da dužnosnici ne vjeruju da bi rat u Ukrajini mogao navesti Rusiju da upotrijebi nuklearni arsenal protiv neke članice NATO-a, koliko god da je Moskva bijesna na Zapad zbog logističke i vojne potpore Ukrajini.
E, to je greška, piše Schroeder. Zapravo je malo vjerojatno da će ruski predsjednik Vladimir Putin upotrijebiti nuklearno oružje na bojnom polju u Ukrajini, ali je itekako moguće da će se okrenuti ka korištenju nuklearnog oružja protiv NATO-a. Kako to vidi bivši CIA-in analitičar? Za razliku od Zapada, Putin se ne boji nuklearnog obračuna; itekako je dobro upoznat s kapacitetima ruskog nuklearnog arsenala i s načelima nuklearnog odvraćanja. Poznavajući i Putinov psihološki profil, vjerojatno se vidi i kao jedinstveno pogodan za upravljanje nuklearnom krizom. Čitavo je vrijeme nevjerojatno dosljedan pri tvrdnjama da je Rusija spremna upotrijebiti nuklearno oružje protiv NATO-a kako bi obranila svoje interese u Ukrajini. Još je i prije osam godina, u televizijskom intervjuu danom godinu dana nakon što je Rusija izvršila invaziju na Krim, Putin tvrdio da je spreman staviti ruske nuklearne snage u pripravnost kako bi zaustavio eventualnu interferenciju zapadnih sila pri preuzimanju kontrole nad poluotokom.
Rusiji je Ukrajina ključna, Americi sekundarna
Posezanje za nuklearnim oružjem nije neizbježno. Ali ako Putin krene u eskalaciju rata, na primjer napadom na NATO konvencionalnim oružjem, vjerojatno će djelovati vrlo brzo, kako bi Sjedinjenim Državama uskratio priliku za odgovarajući manevar. Ukrajina je središnja os u ambicijama Kremlja – a Washingtonu je, kako su pokazali protekli mjeseci, poprilično sekundarna da bi Putin povjerovao bilo kakvim američkim prijetnjama. Putin će od Sjedinjenih Država očekivati da se povuku prije nego započnu nuklearni sukob oko zemlje tako daleko od kuće.
Kako bi izbjegle najgore, Sjedinjene Države moraju iznaći nove načine kako bi spriječili Ruse da upotrijebe nuklearni arsenal. Primjerice, morale bi uvjeriti ruske elite da njihova zemlja može popustiti Ukrajini, a da se isto ne promatra kao katastrofalan poraz. Washington bi morao okupiti i druge zemlje, posebno one neutralne, da delegitimiziraju nuklearnu upotrebu i da uvjere Putina da će napraviti strašnu grešku ako se okrene nuklearnom arsenalu. SAD to moraju učiniti sada, kako bi izbjegle donošenje opasnih odluka kasnije, pod intenzivnim pritiskom nuklearnog sukoba.
Od trenutka kada je započela invaziju, Moskva je pokušavala zastrašiti svijet gestikulirajućim nuklearnim potencijalom. Nedugo prije napada na Ukrajinu, Rusija je izvela (upadljivo tempiranu) vježbu sustava za nuklearno lansiranje. Godinu dana kasnije, u veljači 2023., suspendirala je sudjelovanje u paktu New START, koji regulira kapacitete nuklearnog oružja Moskve i Washingtona. U ožujku je Kremlj najavio da će premjestiti dio svog nuklearnog oružja u Bjelorusiju. Putin je u listopadu sugerirao da bi Rusija mogla ponovo pokrenuti nuklearna testiranja. Čitavo to vrijeme dužnosnici ruske vlade prijetili su da će inicirati nuklearni napad – sjetimo se, primjerice, tvrdnji bivšeg ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva koji je u srpnju tvrdio da bi Rusija mogla upotrijebiti nuklearno oružje s ciljem da, u nekoliko dana, zaključi rat.
Američki dužnosnici su, naravno, obratili pozornost na ove prijetnje ali ih, čini se, ne shvaćaju dovoljno ozbiljno. Kako piše Schroeder, oni zamišljaju da Moskva može koristiti mala, taktička nuklearna oružja na bojnom polju, ali ne i velika takozvana strateška, naročito protiv država NATO-a. Američki savjetnik za nacionalnu sigurnost, Jake Sullivan, rekao je Politicu u veljači da je Washington zabrinut oko eventualne upotrebe taktičkog oružja u Ukrajini, ali da ista zabrinutost ne korespondira s korištenjem velikog, strateškog nuklearnog potencijala. Rastuće samozadovoljstvo među američkim dužnosnicima temelji se na nerazumijevanju Putinove retorike i dinamike koja Moksvu sprječava da upotrijebi nuklearno oružje, zaključuje Schroeder. Kako tvrdi, kada se Putin poziva na nuklearni arsenal, on ne pokušava upozoriti na to da bi Rusija mogla upotrijebiti taktično nuklearno oružje u Ukrajini. Umjesto toga, njegova je retorika osmišljena da prijeti samom NATO-u. To je ono trepćuće crveno svjetlo, to je alarm koji bi američki dužnosnici trebali percipirati kao spremnost Moskve da se, ako je potrebno, prikloni i nuklearnom sukobu s NATO-om kako bi osigurala pobjedu u Ukrajini.
Da biste vidjeli zašto, prvo razmotrite stanje na bojnom polju. Taktičko nuklearno oružje malo bi pomoglo Rusiji da izađe iz zastoja. Ukrajinske snage dobro su ukorijenjene duž crte bojišnice koja se proteže na gotovo 1000 kilometara. Ni deseci taktičkog nuklearnog oružja ne bi bili dovoljni da se Rusija probije, ističe Schroeder. A čak i kada bi bili, Rusija ne raspolaže manevarskim rezervnim snagama koje bi bile spremne “utrčati” u novootvoreni prostor. Nadalje, teško je i zamisliti da bi taktičko naoružanje slomilo volju ukrajinskog naroda ili da bi Kijev natjeralo na predaju. Ukrajinci su se već hrvali sa svakom zamislivom vrstom zločina, a taktički nuklearni napad bio bi još jedan unos u registar ruske brutalnosti. Isto je potvrđeno i u nekim anketama. Prema istraživanjima ukrajinskih think tankova te Münchenske sigurnosne konferencije, javnost u zemlji nije voljna predati se Moskvi i prestati s borbom čak ni pred nuklearnom eskalacijom.
Ako ništa drugo, taktički nuklearni udari bi naštetili ruskim ratnim naporima. Takvi bi napadi vjerojatno ojačali želju Zapada da pomogne Ukrajini, baš kad je počela jenjavati. Nuklearni udar bi također mogao potaknuti Kinu i Indiju — dva najvažnija međunarodna partnera Kremlja — da napuste savezništvo s Putinom. I Peking i New Delhi već su dali javne i izričito jasne izjave s ciljem da Moskvu odvrate od upotrebe nuklearnog oružja. Ne bi im bilo drago da ih Putin ignorira. Korištenjem nuklearnog oružja u Ukrajini, Putin može malo toga dobiti, a mnogo izgubiti. Putin, uostalom, smatra da Rusija može pobijediti u Ukrajini konvencionalnim sredstvima. “Gotovo duž cijele bojišnice, naše oružane snage, recimo to skromno, popravljaju svoj položaj”, rekao je na konferenciji za novinare 14. prosinca. Također je primijetio da se čini da zapadna potpora Kijevu opada, izjavljujući da će uskoro “besplatni pokloni” dani Ukrajini “ponestati”. Sve dok Putin ostaje optimističan u pogledu izgleda Rusije, malo je vjerojatno da će poljuljati čamac upuštanjem u eskalaciju.
Uloga neutralnih država
No, Putin se možda neće uvijek tako osjećati. U kakvom bi scenariju takav obrat bio moguć? Primjerice, ako Zapad snažno obnovi podršku Kijevu u misiji vraćanja okupiranog teritorija te ako osigura Ukrajini dugoročnu financijsku potporu i osnaži obrambenu industriju, Putin bi se mogao naći u situaciji da zaključi kako neće moći samljeti Ukrajinu iscrpljujućim ratovanjem. Ako uz sve to zapadne ekonomske sankcije konačno počnu značajno remetiti rusko gospodarstvo, Putin bi mogao zaključiti da vrijeme više nije na njegovoj strani. Tada bi rizik od eskalacije probio plafon svih očekivanja.
Opširnije na portalu Jutarnji.hr.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare