Iza Bosne i Hercegovine je period stanja društvene napetosti zbog terorističkih napada. Već dugo je situacija mnogo drugačija. Ipak, ekstremistički narativ je i dalje prisutan. Na koji način se Bosna i Hercegovina bori sa radikalizmom i kako se on sada širi?

Strah od terorizma u BiH je uveliko umanjen jer teroristički napadi nisu zabilježeni godinama. No, opreznost uvijek mora da postoji jer se ekstremistički narativi šire društvenim mrežama. Vrijedi istaći da sada ne postoji jasna struktura ekstremističkog povezivanja kao nekada.

”Nisu više organizovani i nemaju oko čega da se okupljaju, ali svi radikalni elementi su u porastu, vidimo značajno jačanje desnice, ljevice, tako da i ovi elementi nisu nikada nestali i sreća posvećuje se dovoljna pažnja što se tiče sigurnosnog sektora”, naglasio nam je direktor Centra za sigurnosne studije Denis Hadžović.

U Bosnu i Hercegovinu se vratio dio ljudi koji su nakon prihvatanja ekstremističke ideologije bili dio vojske ISIL-a i sličnih formacija. Neke su privukli jer su dobili osjećaj pripadnosti, neki moć, a neki su tamo otišli zbog osjećaja navodne vjerske ispravnosti. Muškarci su osuđeni na zatvorske kazne, dok žene prolaze proces resocijalizacije. Kaju se, kažu, zbog zablude u kojoj su bile, dok pokušavaju vratiti svoj život u normalan kolosijek.

”Često je njihovo vlastito iskustvo traume i ličnih gubitaka ono što ih je privuklo nečemu što su one doživljavale kao jednostavan život zasnovan na pravilima šerijatskog prava, kako su im obećale uticajne selefije. Ispostavilo se da se radi o izrazito pogrešnoj percepciji, ali utemeljenoj na ideji da će obnašanjem svoje prave uloge žena uživati zaštitu muškarca i biti nagrađena određenim stepenom lakoće u životu”, pokazalo je istraživanje ”Rod i nenasilni ekstremizam u Bosni i Hercegovini”.

Hiljade ljudi još uvijek je praktično zarobljeno u sirijskim kampovima. Tamo se nalaze i neke žene iz BiH i njihova djeca. To su djeca kojima je uništeno djetinjstvo zbog pogrešne odluke roditelja, a sada se nazire da će i ostatak života provesti u užasnim uslovima jer institucije BiH ne čine dovoljno u procesu repatrijacije.

”Uslovi su katastrofalni, to su na desetine hiljada ljudi koji su smješteni na tlu u vrlo oskudnim šatorskim naseljima bez kontinuirane pomoći. Problem je što i međunarodne organizacije nekako preskaču sve to, za kontinuiranu pomoć su potrebna ogromna sredstva”, ističe Safet Mušić, stručnjak za sigurnost.

Djeca snose najveći teret kastrofe, kažu iz UN-a. Neki su zbog svoje nečasne uloge kažnjeni. Husein Bosnić je osuđen na sedam godina zatvora zbog vrbovanja i javnog podsticanja na terorizam, te organizovanja terorističke grupe. Podsjećamo, izrečena je 51 presuda. Najpoznatiji slučajevi i najveće kazne dobili su Mevlid Jašarević, osuđen na 15 godina zatvora i Haris Čaušević, osuđen na 35 godina zatvora. Podsjećamo, Jašarević je pucao na Ambasadu SAD-a u Sarajevu 2011. godine. Čaušević je kažnjen zbog terorističkog napada na policijsku upravu u Bugojnu 2010. godine kada je poginuo policajac Tarik Ljubuškić.

Stručnjaci za sigurnost objašnjavaju da je nekada radikalizacija išla usmenim putem, dok je sada primjetna u online prostoru. Institucije su nekada bile zatečene i nespremne, a sada, objašnjavaju stručnjaci, razvijen je sistem rane reakcije i praćenja sigurnosno interesantnih osoba.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad