Čak 47 osoba u Bosni i Hercegovini bilo je žrtva trgovine ljudima tokom ove godine. Tokom prošle godine evidentirano je 70 takvih slučajeva. Česta je i radna eksploatacija, koja se najčešće ogleda u prosjačenju. Samo zajedničkim djelovanjem svih institucija, civilnog društva, stručnjaka - trgovina ljudima može biti značajno suzbijena, poručili su iz Ureda Vijeća Evrope u Sarajevu povodom Dana borbe protiv trgovine ljudima.

Iz BiH u Azerbejdžan na posao. Stotine bh. državljana obavljalo je građevinske radove u ovoj državi. Ni sanjali nisu da će biti žrtve trgovine ljudima u svrhu radne eksploatacije. Među njima je bio i Seudin Zoletić.

”Došavši u Baku odmah mi je bilo sumnjivo jer su nam odmah uzeli pasoše, navodno oni će to bolje čuvati u svojim sefovima u firmi… Uslijedio je rad po 12 sati, 36, nekada do iznemoglosti, bez mogućnosti da kažeš da ne možeš ili da kažeš da nisi sposoban”, rekao je Seudin Zoletić.

Preživjeli su, kaže, pravi pakao. Stotinu radnika živjelo je u jednoj kući uz brutalne uslove rada i novčana kažnjavanja za neposluh. Spas im je došao sasvim nenadano.

”Dolaskom čovjeka iz nevladine organizacije, jednog bivšeg policajca u našu kuću da bi nam pomogao jer je dobio informaciju od svojih prijatelja kako grupa Bosanaca nema šta da jede, bez pasoša i išta, i tu je krenulo naše spašavanje. On nam je dao svoj broj preko ograde gdje smo radili”, dodao je Zoletić.

Uslijedila je posjeta konzula iz Istanbula, razni pritisci nevladinih organizacija, a sve je to natjeralo Vladu Azerbejdžana da vrati ove državljane u BiH. Seudin je zadnji evakuiran. Nakon povrataka pravdu je, sa još 33 radnika, tražio u Strazburu. Nakon iscrpnog procesa sud je donio presudu u njihovu korist. Ovo je samo jedan primjer iskorištavanja ljudi, a tokom ove godine evidentirano je 47 slučajeva trgovine osobama i radne eksploatacije. Najčešće žrtve su žene i djeca.

”Od ukupnog broja žrtava 50 posto su djeca, odnosno maloljetne osobe, 50 posto su odrasli. To pokazuju statistike. Mi smo u okviru aktivnosti razvili i napravili dokument koji nije usvojen zbog nezasjedanja Vijeća ministara, pa očekujemo da, kada se stvore uslovi, BiH usvoji minimalne standarde za postupanje i pružanje usluga svim žrtvama trgovine ljudima, posebno djeci”, istakla je Saliha Đuderija, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Tako zbog blokade institucija važan dokument čeka na usvajanje, a brojne osobe ostaju bez podrške. Sa druge strane pandemija i novi mediji promijenili su način vrbovanja ljudi. Koliko su eksploatatori uvezani pokazuje podatak da je žrtva prosjačenja u BiH i osoba iz daleke Antigve i Barbude.

”Vrbuju se ljudi putem različitih oglasa, lažnih, putem društvenih mreža, interneta. Žrtve su i djeca koja se vrbuju za prinudno prosjačenje kao i zaključenje dječijih brakova. Bosna i Hercegovina je i zemlja izvorišta, ali i krajnja destinacija kada je ovaj oblik krivičnog djela”, kazala je Stanislava Tanić, Ministarstvo sigurnosti BiH.

Prisilni rad, odnosno eksploatacija, najčešće se manifestuje kroz prosjačenje. Najčešće žrtve su djeca romske nacionalnosti. No, iskustvo bh. radnika pokazuje da tu pravila nema. Neopreznost, nečitanje radnih ugovora, olakšavaju onima koji žele iskorištavati i trgovati ljudima.