Rast cijena gura građane u odricanja, plata sve dalje od realnog života

Rast cijena, režija i stanovanja već odavno nije apstraktan ekonomski pojam, nego svakodnevica s kojom se građani nose iz mjeseca u mjesec. Za mnoge, plata više nije mjera sigurnosti, nego stalnog odricanja.

Činjenica je da se sve više ljudi odriče putovanja, zimovanja i ljetovanja, ali sve je više i onih koji štede na osnovnim potrepštinama za život.

Sindikalna potrošačka korpa u Federaciji BiH za novembar ove godine iznosi 3.355 KM. Prosječnom platom od 1600 KM može se pokriti 47% troškova, dok je pokrivenost potrošačke korpe minimalnom platom samo 29%.

Lejla Čaušević Sućeska, Savez samostalnih sindikata BiH:

"Nažalost, najviše ispaštaju djeca zato što većina roditelja nije u prilici priuštiti im ni da se bave nekim sportovima, ni da idu na neke vannastavne aktivnosti koje podrazumijevaju da se one plaćaju, sve manje ljudi može sebi priuštiti i da ode na neku sportsku manifestaciju, da posjeti kino, pozorište itd. Pored penzionera koji jesu najugroženija skupina unutar našeg društva to su definitivno i nezaposlene osobe i osobe koje primaju najnižu ili platu ispod prosječne plate."

Jaz između visine plate i troškova života traje godinama. Plate ne prate rast cijena, a mjere za zaštitu životnog standarda ostaju ograničene ili kratkoročne.

Nisab Karabegović, magistar ekonomije:

"Potrebno je povesti računa i o daljem rastu cijena, inflaciji, jer s bozirom na informacije iz realnog sektora već se spremaju nove kalkulacije, tj. nivelacije cijena koje će da poskupe život građana. Nakon eventualnih korekcija plata treba voditi računa da nove cijene ne ponište ovo što je urađeno. Ukoliko plate ne prate realne troškove života, imamo situaciju da ekonomske politike, ali i sami nosioci ekonomskih politika gube kontakt sa stvarnošću života građana."

Sve je manje prostora za normalan život ukoliko sistemske mjere ne budu donesene. Za mnoge građane pitanje više nije kako živjeti bolje, nego kako preživjeti mjesec.