"Sniper Alley Photo" je projekat pokrenut od strane Džemila Hodžića. Njegova misija je pronaći i arhivirati fotografije napravljene u toku sarajevske opsade 1992-1995. U sklopu projekta nastao je i serijal "The Story Behind the Photo" u kojem strani fotoreporteri govore o tome kako su nastale njihove fotografije iz Sarajeva u toku opsade. Objavljena je prva epizoda druge sezone serijala u kojem je tema fotograf i antropolog Staffan Löfving na čijoj su se ratnoj fotografiji pronašle dvije djevojčice.
Staffan Löfving je 1990-ih radio kao freelance novinar u svojoj domovini, Švedskoj. Putovao je po mjestima koja su mu bila zanimljiva u Aziji i Latinskoj Americi, a 1993. godine je dobio priliku da sa prijateljem posjeti Bosnu i Hercegovinu, prije svega Mostar, a zatim 1994. godine i Sarajevo.
“Bio je septembar 1994. godine. Boravio sam u Sarajevu otprilike tri sedmice. Iako je bilo usred rata i iako smo iskusili granatiranje i snajperske hice, nije bilo toliko intenzivno u tom periodu. Odsjeli smo kod jednog para čiju smo kćerku upoznali u Švedskoj. Ona nas je prvobitno spojila sa svojim roditeljima i zaista su se lijepo brinuli o nama. Tako smo mogli vidjeti kakvi su bili životi običnih ljudi tokom opsade”, rekao je Löfving za N1.
S obzirom da je u to vrijeme već bio zainteresovan za antropologiju, što mu je sada profesija, htio je izbjeći konvencionalnu ratnu priču sa prve linije fronta, a predstaviti izazove svakodnevnice.
“To sam mogao tako što su nas naši domaćini vodili u džamije, crkve, bolnicu, ali nas i upoznavali sa svojim prijateljima. Pokušao sam to sve pažljivo dokumentovati, a trebalo je skoro dvadeset godina da ponovo počnem dolaziti u Sarajevo, da ponesem svoje fotografije, da saznam stvari koje sam ili zaboravio ili nisam razumio jer sam prethodno boravio kratko. Zahvaljujući mojim fotografijama mogao sam nastaviti, ne izvještavanje, ali neku vrstu antropološkog istraživanja”, izjavio je.
“Staffanova fotografija mi je probudila duboko zakopane emocije”
Posebnost projekta “Sniper Alley Photo” je još jednom pokazana kroz ratnu fotografiju koju je prije trideset godina napravio upravo Staffan Löfving. Naime, u sarajevskom naselju Hrasno je 1994. godine fotografisao dvije djevojčice. Kroz godine je i zaboravio na fotografiju, nije znao ni imena djevojčica, a sve je dobilo nastavak priče kada je jedna od djevojčica sa fotografije, Tijana Kolaković, vidjela fotografiju na Facebook profilu projekta Sniper Alley Photo.
“Sestra mi je poslala link fotografije kada je objavljena i rekla da sam to ja. Ja sam provela jako puno vremena na Trgu Heroja, baka mi je tamo živjela, tako da mi nije bilo nemoguće da je riječ o meni. Lik druge djevojčice sa fotografije, Soraje, sam imala u glavi, ali je nisam vidjela od tog perioda. Koliko god mi je bilo drago, probudile su se i neke emocije koje sam možda i zakopala jer smo mi 1998. godine otišli u Australiju. Sav taj ratni period sam nekako ostavila iza sebe, nisam čak htjela ni pričati o tome”, rekla je Tijana o pronalasku fotografije.
Kroz Džemila je i fotograf Löfving saznao da je jedna od djevojčica identifikovana, a kad je doputovao u Sarajevo kontaktirao je, te su zajedno posjetili lokaciju na kojoj je fotografija nastala.
“Fotografisao me opet na istom mjestu, što je meni bilo jako čudno i neobično, ali je susret bio jako ugodan. Staffan je predivan čovjek. Bilo je kao da se poznajemo godinama, sjeli smo, popričali i o ratu i o periodu poslije rata, gdje sam bila, šta sam radila. I dalje smo u kontaktu, čujemo se s vremena na vrijeme”, kazala je.
“Sniper Alley Photo daje ljudsku dimenziju našoj prošlosti”
Drugu djevojčicu, Soraju Zagić, je pokušala pronaći na društvenim mrežama. Ispostavilo se da je Tijanina najbolja prijateljica studirala s njom. Soraja nam je rekla da bi se preko tih veza možda upoznale i da nije bilo te fotografije, a ona ne bi znala da je to ta Tijana.
“Jedna moja drugarica mi je poslala fotografiju i pitala me da li sam to ja. Ja sam joj rekla da nisam. Na prvu uopšte nisam mislila da sam to ja. Onda mi je Džemil nakon par dana poslao sliku i naravno da sam to ja. Onda sam znala da sam to ja. Ne znam zašto na prvu nisam ni pomislila da je to moja fotografija”, rekla je Soraja o pronalasku fotografije.
Nakon pronalaska fotografije i kod Tijane i kod Soraje su se probudile snažne emocije, ali na dva veoma različita načina. Tijana je godinama pokušavala na sve načine da rat ostavi iza sebe, ali je nakon pronalaska njena sestra uticala na to da očuva ovu uspomenu.
“Nije da me nije zanimalo, ali valjda kada odrasteš vani odmakneš se od svega toga. Tako da kad sam dobila ovu sliku opet sam mislila da ne želim biti dio ovoga, da je to neki skroz neki drugi život koji je iza mene, ali kako vrijeme prolazi i kako sve više pratim sve što se radi u sklopu Sniper Alley-a vidim koliko je važno i bitno da se očuvaju te uspomene i da se ne zaboravi. Ova fotografija mi sada puno znači. Ja sam je isprintala i uokvirila jer to sam ja, to je dio mog djetinjstva i to je obilježilo i oblikovalo mene kao osobu”, izjavila je Tijana.
Soraju je pronalazak obradovao jer nema puno fotografija iz tog perioda, a i one koje posjeduje nemaju ratno okruženje.
“Baš mi je podsjetnik na moje djetinjstvo, slatka je, nevina i naivna. To je i prezervacija našeg nasljeđa. Džemil radi fenomenalan posao, važan za historiju grada, ali opet na nenametljiv način. Poslao mi je i neke druge fotografije iz Sarajeva sa drugom djecom iz tog naselja, ali nažalost nikog nisam mogla prepoznati. Bez obzira na to što nisam na drugim fotografijama svaki put se obradujem da uporedim koji je to dio Sarajeva i ko bi to eventualno mogao biti na fotografiji”, rekla je Soraja, dodavši da projekat Sniper Alley Photo daje jednu ljudsku dimenziju našoj prošlosti.
“Nisam uživao u svojoj ulozi u Sarajevu, ali je priča Tijane i Soraje uticala da i to gledam drugačije”
O ljepoti projekta govorio je i fotograf Staffan Löfving. On je fasciniran Džemilovim radom.
“Najljepše je to što su dvije djevojčice, sada žene, poslije toliko godina opet stupile u komunikaciju. Fascinantno mi je kako Džemilov projekat i fotografije nastavljaju proizvoditi uspomene, priče i konekcije. Taj proces nikad ne staje”, komentarisao je Löfving.
On se nakon Sarajeva preselio u Gvatemalu i počeo svoj dugoročni rad u polju antropologije. Kameru je imao uz sebe, ali je vremenom shvatio da je više nikako ne koristi.
“Spuštala se sve dublje i dublje u mom ruksaku, pa sam je samo nosio okolo. Kamera je na neki način i zaustavljanje u smislu da ako razgovaram s nekim i odjednom pitam da li mogu fotografisati, nešto radikalno se desi sa konverzacijom. To mi se kao antropologu nije sviđalo. Želio sam razgovarati sa ljudima i držati kameru daleko od toga”.
Osvrnuo se i na ulogu stranih reportera u kontekstu opsade Sarajeva, te rekao da on sam nije bio zadovoljan svojom ulogom.
“Međunarodni mediji nisu bili baš u stanju da utiču na situaciju. Svi su bili svjesni toga i kritikovali prisustvo stranih novinara. Mi smo bili grabežljivci koji su došli da profitiraju na osnovu patnje drugih ljudi. Ja sam se slagao sa tom kritikom i nisam volio svoju ulogu. Sa druge strane sam fasciniran primjerom Tijane i Soraje jer to nije puka fotografija. U pozadini fotografije je puno stvari. Projekat Sniper Alley Photo sada na pristojan način zahtijeva povratak fotografija žrtvama rata. Prije su pripadale medijima, ali Džemil sada zahtijeva da ih vratimo i mislim da je to što on radi veoma moćno”, zaključio je Löfving.
Staffan Löfving svoje fotografije koje je uslikao u Sarajevu naziva “Imperfect Shots” što ima dvosmisleno značenje. Riječ je o “nesavršenim hicima” ili “nesavršenim kadrovima”, a više konteksta i informacija o samom fotografu, njegovom radu, životu, iskustvu, ali i projektu “Sniper Alley Photo” možete pogledati u novoj epizodi serijala “The Story Behind the Photo”:
Priredila: Amila Mrkonja
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!