Rifat je stajao između dvojice prijatelja koja su poginula kada je pala granata na Markale: "Krv je tekla do tramvaja, to je potok bio..." (FOTO)

Rifat je stajao između dvojice prijatelja koja su poginula kada je pala granata na Markale: “Krv je tekla do tramvaja, to je potok bio…” (FOTO)

Na današnji dan prije 30 godina u Sarajevu je na pijaci Markale ubijeno 68 i ranjeno 142 građana Sarajeva od minobacačke granate kalibra 120 milimetara ispaljene sa položaja Vojske RS (VRS). Rafet Skenderović i Vahida Tvico radili su tih ratnih godina na ovoj pijaci. I danas, 30 godina nakon, kažu da su im pred očima slike užasa kada god dođu na Markale. "Krv je tekla do tramvaja, to je potok bio", rekao je Skenderović.

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

F.Z./N1

“Tako je Allah odredio, nije htio da me uzme”

Rifat i Vahida došli su danas da odaju počast svojim prijateljima, kolegama i sugrađanima koji su poginuli tog kobnog 5. februara 1994. godine. Njiho dvoje su imali sreće. Rifatove kolege između kojih se nalazio su poginule. Poginuo je i prijate Vahidinog muža koji je stajao na biciklu pored njih.

“Moji stolovi su bili tu gdje je pala granata. Krenuo sam na kahvu s dvojicom kolega. Pala je granata. Njih dvojica su odmah poginula, meni nije bilo ništa. Bio sam između njih. Tako mi je Allah odredio, nije htio da me uzme. Taj dan nisam radio. Dobro mi opne nisu popucale od jačine udara. Krv je ovdje tekla do tramvaja, kao da je potok bio. Sve sam ovdje poznavao koji su radili. Odem na liniju, kad se vratim dođem na pijacu da zaradim. Utovarali smo tijela i povrijeđene do zadnjeg. Poslije toga sam pao, otišao do kafića i konobarica Ruža mi je dala vode i šećera”, prisjetio se Rifat.

“Da se nikada nikome ne ponovi”

Vahida Tvico bila na prvom stolu kod stuba kada je pala granata.

“Sjeli muž i ja da zapalimo cigaru jer smo prodali robu i htjeli da idemo kući. S njim se u tom trenutku rukovao kolega na biciklu i pala je granata. Biciklo se izvilo, bilo je zgužvano, u životu to nisam vidjela. Kolega je odmah ostao mrtav i pao, muž i ja smo preživjeli. Kad god dođem ovdje slike su mi krvi pred očima i kako su nosili mrtve i ranjene. Da se nikada nikome ne ponovi”, kazala je Vahida.

U ratu je ostala i bez djeteta koje je ubijeno 1993. godine kod Papagajke. Imalo je 10 godina i dva mjeseca.

Kultura sjećanja

Na Markalama je su danas bila i djeca Muzičke škole “Mladen Pozajić”. Dovela ih je nastavnica Mirela Jusić-Dreković koja je kao dijete preživjela masakr na Markalama.

“Izuzetno je važno da kroz obrazovanje razgovaramo s našom djecom o sjećanjima i šta se desilo ratnih godina. Došli s oda odamo počast žrtvama masakra”, kazala je.

Odavanju počasti ubijenima na Markalama prisustvovale su i brojne delegacije svih nivoa vlasti kao i porodice žrtava.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za An droid|iPhone/iPad